Nedib Smajić Netko iz Viteza s devet godina postao je posjetilac korida, ljubitelj bikova, koje je i sam izvodio u arene. Iako se u blizini ovih rogatih životinja niko ne smatra sigurnim, Netko s bikovima nikada nije imao problem, a kamoli da su ga ozlijedili.
Tradicija uzgoja
- Pamtim taj 26. juli 1986. godine, kada je održana prva Čevljanska korida u Ilijašu kod Sarajeva. Bio sam mali, nekih devet godina, ali sam ponosno stajao uz bikove. Nije me bilo strah i u mojoj porodici se tradicija uzgoja bikova nastavila do danas. To nam je u krvi - priča nam Smajić.
Kaže da nikada neće oprostiti sebi što je morao odvesti na klanje svog bika ljubimca s početka rata, ali, kaže, izbora nije bilo.
- Da me sada pitate šta bih učinio, rekao bih da bih radije da mi izgori rodna kuća nego da mi zakolju bika. Volim te životinje. Ne možete ni zamisliti koliko su pametne, njihovu privrženost vlasnicima, odanost, urođenost za borbe. Ne morate ih trenirati da bi ukrstili rogove s drugim bikovima. Iskonski je to u njima. Može jedan bik da se nalazi u jednom selu, a drugi u drugom, naći će se napola puta da okušaju snage - priča nam Nedim.
Nuđeni euri
Na nedavno održanoj Čevljanskoj koridi dobio je specijalnu nagradu kao učesnik koride od djetinjstva.
- Znači mi puno ta nagrada. I sada imam dva bika na svom imanju, svaki teži po tonu. Po struci sam mesar, ali svoje bikove nikada ne bih zaklao. Moja ljubav prema njima je bezuvjetna i, dok živim, uzgajat ću ih. Jednom mi je nuđeno za bika 15.000 eura, ali nisam pristao, jer meni novac ne znači ništa. Meni su bikovi kućni ljubimci - kazao nam je na kraju razgovora Nedib Smajić Netko.
