BIH

Ramiz Delalić Ćelo smetao je Izetbegoviću, a ne Radončiću

Mafijaški bilten SB zaboravio šta je pisao prije nekoliko godina

Istraživački tim „Dnevnog avaza“

15.8.2014

 

Nakon što je kućni tužilac Bakira Izetbegovića Dubravko Čampara uhvaćen u teškoj zloupotrebi službenog položaja s ciljem da u prljavoj predizbornoj kampanji eliminira predsjednika SBB-a i predsjedničkog kandidata Fahrudina Radončića, uključili su se i njegovi stari medijski asistenti.

Bakirova sjena

Medijski odjel velikog mafijaškog kraka - SB - pokušava jeftinim prijetnjama i fotomontažama zaplašiti Fahrudina Radončića. Ta novina već 15 godina barem jednom mjesečno izmišlja svakakve gluposti i na svojim naslovnicama „hapsi“ Radončića i rastjeruje svoje malobrojne čitaoce, ali ih je Izetbegović opet stavio u staru predizbornu funkciju.

 

Faksimil teksta u „Danima“ od 29. 7. 2011. godine: Milenko Lakić priznao ubistvo

 

Tako je SB ponovo medijski pratio Čamparine tužiteljske pokušaje montaže, pa je ubistvo Ćele Delalića, u orkestriranom pokušaju, htio smjestiti u Radončićevo političko dvorište.

 

Međutim, prema onome što se čulo na suđenju klanu Turković - što je Čampara mora
istražiti - potpuno je jasno ko je izvršio ubistvo Delalića. Naime, 25. 10. 2011. godine u Sudu BiH svjedok pokajnik Kalender posvjedočio je: „Zijad Turković učestvovao je u ubistvu Ramiza Delalića Ćele.“

 

Bilten zaboravio vlastitu naslovnu stranu od 26. 7. 2007 godine: Delallć detaljno svjedočio

 

Kalender je u Sudu BiH još ispričao da Turkovićeva supruga Šejla Jugo-Turković u „Expressu“ nije ništa pisala o ubistvu Ramiza Delalića Ćele jer je znala da je njen muž upleten u taj zločin.

Ćelo najavio smrt

- Nije ništa pisano jer je Zijad Turković učestvovao u njegovom ubistvu. Šejla Jugo-Turković također je znala sve o drogi i pljački novca s aerodroma. Također, otkriveno je ko zaista stoji iza ubistva Delalića, iako je Turkovićeva u agresivnoj medijskoj kampanji taj zločin pokušala podvaliti drugima - rekao je Kalender, koji je dobio imunitet od Tužilaštva BiH.

 

Kalender je potom u Sudu rekao da je „Turković kupoprodaju droga zapisivao u smeđem rokovniku“, koji je i prepoznao u sudnici. Kazao je da je, „osim Turkovića, spisak kupaca zapisivala i tadašnja njegova ljubavnica Hana, a pristup rokovniku imala je i Šejla...“.

 

 

Dodao je da su on i Zijad Turković pisali tekstove za list „Express“ nakon pljačke novca na Aerodromu Sarajevo i da su sve svalili na Darka Eleza. Kalender je ispričao da je pljačka na Aerodromu Sarajevo, koju je Turković isplanirao, izvedena 5. decembra 2007. godine, na Šejlin rođendan. Kalender i Turković kupili su zajedno mašinu za brojanje novcav Prema njegovim riječima, Šejla je bila zadužena za brojanje novca i nosila ga je kod svoje majke.

 

Također, uredništvo SB „zaboravilo“ je da je taj list nekoliko dana poslije ubistva Ramiza Delalića objavio njegovu ispovijest, datu neposredno prije njegovog ubistva, pod naslovom „Ubijao sam za Aliju“ (broj 558 od 26. 7. 2007.). U tom intervjuu Delalić je „detaljno svjedočio o podzemnim tokovima bošnjačke državne policijske i parapolicijske scene u 15-ak godina“.

Usto, na direktno novinarsko pitanje „Kakav je Vaš utisak, je li Bakir Izetbegović bio upućen u planiranje Ugljenovog ubistva“, Delalić je eksplicitno odgovorio: „Lično, mislim da je sve znao oko toga!“

 

 

U nastavku tog intervjua, koji je, također, objavljen netom nakon Delalićeve smrti (SB broj 559, od 2. 8. 2007.), Delalić je izjavio da „bi glatko likvidirao Nedžada Ugljena (budući da sam u nekim sličnim akcijama i ranije učestvovao) da ga nije u tome pokolebao Bakir Izetbegović, Alijin sin i savjetnik za mafiju i urbanizam, koji mu je rekao: On (Ugljen) jeste veliko đubre i din dušmanin, dodajući da (Ramiz Ćelo) malo sačeka oko centralne naredbe“.

Ovim citiranim intervjuima Delalić je teško i javno uvrijedio Bakira Izetbegovića, nazivajući ga „savjetnikom za mafiju i urbanizam“. Drugim odgovorima potvrdio je da je radio kao egzekutor za bošnjački državni vrh te je mogao biti ozbiljna prijetnja otkrivanju imena organizatora Ugljenovog, ali i drugih političkih ubistava. Zato je jasno da je Delalić u fizičkom smislu mogao smetati samo tadašnjem bošnjačkom političkom centru moći kojem je pripadao i Bakir Izetbegović, ali ni na koji način nije mogao smetati Radončiću, s kojim nikada nije imao nikakve sukobe ili sukobljene interese po bilo kojem osnovu.

Dudo zatvorio oči

Potpuno je jasno da, ako se u obzir uzme izjava Milenka Lakića (on je baš kao i Zijad Turković nepravomoćno osuđen na 40 godina zatvora), koja glasi: „Ja sam ubio Ramiza Delalića Ćelu“ („Dani“, 29. 7. 2011.), sve postaje mnogo i pravno i politički jasnije.

 

Zašto Dubravko Čampara pokušava manipulacijom Delalićev leš podmetnuti nevinima, a nije proveo ozbiljnu istragu o navodima i razlozima koji su Delalića doveli u poziciju da intervjuom praktično najavi svoju smrt i priprijeti Bakiru Izetbegoviću, nije teško dešifrirati.

Logika „mrtva usta ne govore“ vjerovatno će okončati Čamparinu tužiteljsku karijeru i, prije ili kasnije, on će biti u prilici pred ovlaštenim licima odgovarati na pitanja o zloupotrebi službenih ovlasti ili, još gore, o ometanju pravde.

 

Kalender: Otkrio Delalićeve ubice

 

Jer politička ubistva - neovisno o tome je li u pitanju Ugljen, Leutar, Ljubijankić, Turajlić, Prazina, pa i Mušan Topalović Caco ili porodica Halilović, akademik Sulejman Redžić - a u ovoj priči svi zaboravljaju i pokušaj ubistva Harisa Silajdžića udarcem letvom po glavi na skupu u Krajini - čekaju da se iz Tužilaštva BiH, gdje radi 60-ak poštenih i časnih profesionalaca, ukloni mladomuslimanska kadrovska kočnica u liku samo jednog tužioca.

Slučaj „Đureković“

Ipak, kao i u hrvatskom slučaju „Đureković“, gdje su „mrtva usta progovorila“ nakon punih 40 godina pa je prije tri dana njemačko glavno državno tužilaštvo u Karlsrueu podiglo optužnicu protiv Zdravka Mustača zbog sumnje u pomaganje u ubistvu Stjepana Đurekovića 28. jula 1983. godine u Njemačkoj (to je već treća optužnica podignuta za isto djelo), to će se u BiH dogoditi mnogo, mnogo prije.

Oktobarski izbori omogućit će da iz struktura države ode „porodica za provođenje zakona“, a time i kapitalno važne institucije, a takvo je, potpuno je neupitno, Tužilaštvo BiH, budu sačuvane i ohrabrene da očiste svoje redove od politički ubačenih pojedinaca, a potom da, provodeći poglavlja 23. i 24., pravno konsolidiraju i cijelu BiH i njeno pravosuđe.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.