Na moj posljendji intervju, kojeg je objavio Avaz, sasula se “sola”, “tuča”, “grad” verbalnih reakcija na društvenim mrežama. Među silnim čitateljima našao se i Senad Avdić, urednik Slobodne Bosne. Njegov ibret nije u tome što prozvani za korupciju, on navodi samo Bakira Izetbegovića i Mustafu Cerića, imaju koliko imaju i šta imaju, već u tome odakle meni, lijenčini i neradniku, kako me je opisao, dukat!
Ovaj usrani alkoholik-radoholik, koji u životu nije digao ništa teže od pivske flaše, nekad je pisao da su se Latići, pisao je u dvojini, obogatili toliko da imaju 5 stanova i dvije kuće. Naveo je da imamo 3 stana u Zenici, a dva u Sarajevu, te jednu kuću u Sarajevu i jednu u selu Pridvorcima itd.
Izvor našeg bogastva potkrijepio je tvrdnjom da je Dž. Latić ukrao ček od 5 miliona dolara koji je, navodno doniran, čini mi se, iz Bahreina, države u kojoj niti jedan od nas nikada nije boravio.
Ni ovo ne treba čuditi, niti je to bitno za razlog mog odgovora, kako sam ga nazvao u jednom tekstu, ”Bosanskom Mankurtu”. Više me čude dvije stvari. Prva, zar Avdić, kao “vrhunski sarajevski novinar i intelektualac” ne razumije metaforu fraze “evo dukat”?! Kao da nikad nije čuo pjesmu, koju su baš njemu pjevali u kabinetima oni koje on brani od mene: ”Evo banke Cigane moj, Cigane moj, pjevaj mi ti!”. Tad su mu platili 430 hiljada KM, iz Merhameta, za štampanje novine, pa su ga javno prozivali u medijima da vrati te pare! I on to nije učinio!
Drugo, zar je baš došao vakat, grdne rane, da Avdić od mene brani (Mlade) muslimane?! Pa da se i Mefisto, Alija(s) Izetbegović, po Abdiću je to isto (!), u turbetu prevrne od čuda!!!
