Fotografija dotjerane žene, koja prkosno hoda pored vojnika i vreća punih pijeska u vrijeme opkoljenog Sarajeva, obišla je svijet. Nastala je 1994. godine na Dobrinji, a autor je britanski fotograf Tom Stodart (Stoddart) i prije nekoliko dana našla se na listi popularnog magazina "Cracked".

Na jednoj od najpoznatijih ratnih fotografija hrabra buntovnica je Meliha Varešanović, rođena u starogradskom naselju Vratnik. Danas ima 58 godina, živi na Dobrinji, njoj najdražem naselju, sretna i zadovoljna sa svojim suprugom, te radi u Općini Novi Grad. Fotografija je nastala prije dvadeset godina, u periodu kojeg se sjeća sa suzama u očima.

- Tu godinu posebno pamtim jer je umrla moja majka. Za mene je to bio veliki gubitak i posebna bol u duši i srcu, koja ostaje za cijeli život. Rat je učinio svoje - nema lijekova, nema terapije, doživjela je infarkt. Nakon smrti mojih roditelja, ostala sam u stanu na Alipašinom Polju i radila u Općini Novi Grad, jer je srbijanska firma Predstavništvo „Goša" prestala s radom - započinje nam priču Meliha, koja nas je vrlo ljubazno ugostila u svom stanu u sarajevskom naselju Dobrinja.

Poklon žena

Dan kada je nastala fotografija nije bio ništa drugačiji od ostalih. Njena sestra živjela je na Dobrinji, tako joj je svakodnevna ruta bila Alipšašino Polje - Dobrinja. Pješke, naravno. Rat je, zna se.

Ratna fotografija Melihe Varešanović koja je obišla svijet

- Sve je bilo pokriveno snajperskim gnijezdom, ali ja sam išla svaki dan. I jedan od tih dana prolazila sam mirno, pričekala zatišje, ne znajući da se išta dešava oko mene. Zahvaljujući nadarenom fotografu, postala sam „svjetski poznata ličnost". Nisam znala nizašta dok jedan dan nisam dobila poklon koji je došao do moje sestre. U kutiji je bio samo časopis, no saznala sam da sam trebala dobiti i neku izuzetnu garderobu u mom stilu, no to nikada nije došlo do mene, ali nisam bila tužna. Kada sam vidjela u kutiji časopis „Sunday Times - Life" i na dvije stranice objavljenu moju fotografiju, ostala sam zapanjena. Poklon sam dobila od „Udruženja žena Engleske", a fotografiju je objavio autor Tom Stodart. Osim toga, bila je još jedna izrađena fotografija s lijepim pozdravom. To je za mene bilo ogromno iznenađenje, gledam sebe, pa još u stranom časopisu - prisjeća se sarajevska dama.

Svako malo, fotografija se pojavi na nekoj izložbi, u časopisu, na internet-portalu... i iznova izazove medijsku pažnju s pitanjem „ko je djevojka sa slike". S obzirom na to da joj je te godine umrla majka, fotografiju uvijek poprati suzama.

- Drago mi je, naravno, što izaziva oduševljenje, jer sam kroz tu fotografiju postala poznata. Možda sam prije desetak godina to malo lakše podnosila, ali postaje naporno. Drago mi je kada se objavi, ali postaje mi naporno pričati o tom periodu. Danas ta fotografija postoji isto kao i ja, ali moglo je samo ostati na fotografiji, a da mene nema. Vraćaju mi se bolna sjećanja. Budem jača pa ispričam, ali odbolujem na svoj način. Dok čitam tekst, koji se u biti uvijek ponavlja, u meni naviru tužna sjećanja i sa suzama i uzdahom sve to popratim svaki put - govori Varešanović.

Ravna obuća

Iako je svaki dan sa strahom koračala, misleći hoće li dočekati sutra, Meliha je i u jeku opsade Sarajeva bila besprijekorno dotjerana.

- Prkos, ponos i inat... Bilo je važno u tim momentima imati snažan duh, biti psihički jak i ne dozvoliti da te slome. I danas tako izgledam i ponosom hodam, a naslijedila sam to od svoje rahmetli majke. Po tome sam prepoznatljiva. Na svoj način pružala sam otpor dugoj strani - strani koja nas gleda kroz snajper. Bila je to poruka za sve one koji nas ne vole da ostajemo ponosni i prkosni - naglašava Meliha.

U ratu nije trčala, nije nosila ravnu obuću, nije ništa mijenjala od onoga kako je navikla. Iako nije bilo vrijeme za to.

- Kako sam se mogla sređivati i nositi štikle? Mogla sam i htjela sam. Ja sam ih uvijek nosila, i u ratu i sada. Tada su tene bile jedina obuća, jer nikada nisi bio siguran kada će snajper i s koje strane zapucati, moraš biti spreman i potrčati. Od šminke sam uvijek imala maskaru za trepavice, ruž za usne, lak za nokte i lak za kosu - priča nam žena s ratne fotografije.

Susret s autorom

Nakon nekoliko intervjua, desilo se i gostovanje u TV emisiji u kojoj je upoznala autora fotografije. Ona je bila gost, a Tom se javio u studio i bilo mu je veoma drago što je ostala živa i zdrava.

- Tada je izjavio da bi mu bilo vrlo drago da se sretnemo, a onda mi se i javio 2012. putem Facebooka. Želio je doći u Sarajevo da se upoznamo, što se i dogodilo. Došao je s kolegicom i imali smo veoma dirljiv susret. Proveli smo dva dana zajedno, evocirali uspomene i opisao mi je trenutak u kojem je nastala fotografija. Posebno mi je značilo kada mi je ispričao da se fotografija dopala i Anđelini Đoli (Angelina Jolie). Tražila je da se uveća i uokviri i nalazi se u njenom studiju te je, navodno, bila i inspiracija za njen film "U zemlji krvi i meda" - govori Varešanović.

Dama sa slike nije se puno promijenila, s jedva ponekom borom na licu. Vremena su tada bila teška, ali nisu joj mogli ništa, no danas...
 
- Velika je promjena u međuljudskim odnosima. I onda kažem, kako smo se u ratu slagali... Uprkos vječitoj borbi i napetosti, bilo je puno smijeha, neopterećenosti, bez pakosti, ljubomore, podvala... Sada su ljudi toliko to ispoljili i, možda ću biti gruba, ali te prljavštine izlaze iz ljudi. To čovjek ne može da shvati. Evo, mir je i imamo, pa daj da se zadovoljimo time. I sve se više sužava krug prijatelja, pa kada se malo sagleda, shvatiš da nemaš s kim kafu popiti - završava svoju priču Meliha Varešanović.

Snimanje filma

Godine 2011. dobila je poziv od rediteljke Šejle Kamerić da bude dio njenog filma „1395 dana bez crvene".

- Oduševljeno sam prihvatila ponudu. Bila mi je čast upoznati i Šejlu, ali i albanskog reditelja Anri Salu i špansku glumicu Maribel Verdu. To su divna iskustva i poznanstva - govori Meliha.

Poređenje sa Sofijom Loren

Njenu eleganciju na ratnoj fotografiju porede s onom koju ima svjetska diva Sofija Loren (Sophia).

- To je za divljenje. Ona je izuzetna glumica i važi za izuzetnu damu i ličnost. Neko ko je i tada i danas vrlo uvažena ličnost i s posebnim akcentom se spominje njeno ime. Naravno da mi to laska - kaže Meliha.

Rat je bio neizbježan, ali nemojmo izazivati novi

Fotograf koji je napravio sliku opisao je njenu poruku kao vrlo jednostavnu - „Nikada nas nećete poraziti!"

- Bosna je bila, ostala i bit će jaka. Mi smo jak narod i posebno podneblje, gdje je prisutna multinacionalnost. Mi i danas živimo zajedno, slavimo bajrame i božiće, u nekim kućama je i jedno i drugo. Miješani brakovi i dalje se sklapaju, jer je to neizbježno, a i zašto to onda neko želi razdvajati? Rat je bio neizbježan, ali nemojmo izazivati novi - smatra Varešanović.