BIH

Priča za filmski predložak: Iz Argentine u BiH došao upoznati rodbinu svoga oca

Feliks Oskar Međugorac nakon 40 sati putovanja i četiri avionska leta stigao u Zenicu

A. DŽONLIĆ

19.10.2014


Feliks Oskar Međugorac (Felix Oscar, 69) rođeni je Argentinac. Živi u provinciji Tukuman, u sjevernom, suptropskom dijelu ove južnoameričke države. Ovih dana se, nakon 40 sati putovanja i četiri avionska leta, obreo u Bosni, u Zenici, posve neobičnim povodom. Njegov otac je pokojni Srećko Međugorac, Hercegovac iz Klobuka kod Ljubuškog.

Kao 16-godišnji mladić, davne 1928. godine, Srećko odlučuje krenuti trbuhom za kruhom kod svog strica Andrije, koji je živio u Njujorku. Brod ga odvodi u Južnu Ameriku, u Argentinu. I tu počinje priča koja može poslužiti kao filmski predložak.

Klobuk i Zenica

Pokojni Srećko bio je jedno od šestero djece u skromnoj radničkoj porodici Međugorac. Njegova sestra Dobrila Međugorac danas ima 94 godine, živa je i provodi svoje penzionerske dane u Zenici. Njen bratić Feliks posjetio je i proveo kod nje nekoliko dana, posjetivši i ostale Međugorce i potomke ove porodice u srcu Bosne, da bi se potom uputio u rodno mjesto svog oca nadomak Ljubuškog - u Hercegovinu.

- Još jedna sestra mog oca, pokojna Anica Musa, ima kćerku koja se, također, udala u Zenicu, pa sam bio i s njom - priča nam Feliks.

Posve neočekivano, u komunikaciji između Međugoraca iz Bosne i onih Argentine pojavio se problem jezika. Feliks jedino zna španski, a svi raspoloživi i dostupni prevodioci španskog bili su odsutni ili zauzeti. Ipak, ljubav prema rodbini bila je dovoljna da se, uz pomoć rječnika i "Google prevodioca", ipak sporazumiju.

Srećkova rodbina živi u Hercegovini. Sestre (Feliksove tetke) Tekla (udato Grbavac) i Cvita (Primorac) imaju osmero odnosno desetero djece i svi oni žive u Klobuku, što je bio dodatni razlog da ih Feliks posjeti. Srećkov brat Jerko je poslom, također, došao u Zenicu, gdje danas živi njegov sin Ivan. Tako su "porodične mreže" Međugoraca isprepletane na relaciji Ljubuški - Zenica.

feliks-zenica1

S rodbinom u Zenici

- Za područje Klobuka veže me od kamene kuće, u kojoj je otac rođen, do rodbine. S druge strane, djeca mog strica, pa i tetka, žive u Zenici. Međugoraca ima u cijeloj Bosni, bivšoj Jugoslaviji, ali i širom svijeta. Čuo sam od rodbine da ih ima u Kini, Laosu, Australiji, Kanadi... - kaže Feliks.

Tetka Dobrila nas ugošćava u cvijetnjaku porodične kuće u zeničkom naselju Blatuša. Iako dobrano narušenog zdravlja i kondicije, trudi se da svima, a posebno bratiću Feliksu, bude pravi domaćin.

- Otac je iz BiH otišao zbog tadašnje sirotinje i neimaštine. Došao je u Argentinu i radio sve teške poslove. Išao je s kraja nakraj zemlje da bi nalazio posao. I na kraju se skrasio na sjeveru. Došao je, greškom, u zemlju u kojoj nije znao riječ španskog. Pošto je tamo bilo puno imigranata, njegovo ime Srećko Slobodan zamijenjeno je s Feliks Oskar, isto kao ovo koje ja nosim danas. Živio je u Santa Feu, San Pedru, a onda se skrasio u Tukumanu, koji Argentinci zovu "El Jardín de la República" (bašta Republike), poznatom po plantažama - priča nam.

Oženjen Španjolkom

Feliksova majka i Srećkova supruga postala je španska emigrantica Konsepsion Vos (Consepsion Voss), s kojom se dopisivao, a potom sreo u Tukumanu.

- Tada je bila "moda" da, kad se dvoje mladih sretnu, ako se slažu i vole na prvi pogled, odmah se vjenčaju, jer ko zna hoće li ih putevi ponovo spojiti. Tako je ocu mjesto života odredilo srce, a ne razum - kroz smijeh priča Feliks.

Srećko i Konsepsion su imali četvero djece, ali je dvoje umrlo u djetinjstvu, pa su odgojili Andreu-Selinu i Feliksa.

- Sjećam se oca koji je umro prije gotovo četiri decenije. Zanimljivo, nikada, baš nikada nije izrazio želju da dođe nazad i vidi tadašnju Jugoslaviju, odnosno Bosnu. Govorio je da mu je teško i pomisliti na to. To su bile te godine sredine prošlog stoljeća, nije bilo interneta, društvenih mreža. Otac je bio visok, vrlo visok i snažan čovjek. Radio je kao farmer, a onda vozač kamiona - kaže nam Feliks.

Veronikin "spam" e-mail

U dopisništvo "Avaza" sredinom septembra došao je e-mail na lošem engleskom jeziku, kakvi se obično identificiraju kao internet-spam ili prevara. Počinjao je sa "Zdravo, ja sam Veronika Međugorac. Trebam stupiti u kontakt s vama, jer mi treba pomoć u Bosni. Moj otac Feliks Oskar dolazi u Zenicu i treba mu prevodilac..." Ipak, provjerili smo autentičnost te stupili u kontakt s porodicom. Zanimljivo je da je upravo Veronika, Srećkova unuka, odigrala glavnu ulogu u prevođenju s bosanskog na engleski, pa na španski te natrag, iako u tom trenutku hiljadama kilometara daleko.

Četvero djece

Na upit koliko on ima djece i čime se bavi, odgovara:

- Četvero, Veroniku koja nas je i povezala s "Avazom", Marijanu, Huana i Paulu. Moja sestra Andrea-Selina (Celina) ima dvoje Luisa i Grasielu (Graciela). Prezivaju se Pejs (Pace). Ja sam bio doktor, ali sam ostavio to zvanje i otišao u privatni posao, biznis, proizvodnu djelatnost kartonske ambalaže. Znači, ukupno je osmero Međugoraca u Argentini. U Bosni ih je puno više, kaže Feliks i dodaje da mu je drago da se BiH oporavila od direktnih posljedica rata te što je vidio i upoznao rodbinu s druge strane okeana.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.