Dvadesetak mještana Gornje Miričine kod Gračanice, u zaseoku Bešići, čije je kuće srušilo klizište tokom avgustovskog nevremena, zimu dočekuje u izbjegličkom centru, nedaleko od svojih uništenih domova, gubeći nadu da će ih se iko sjetiti i pomoći im da obnove imanja.
Otkako su, kada je na njih krenulo cijelo brdo, pobjegli glavom bez obzira, osim što su izgubili kuće koje su godinama mukotrpno gradili, ostali su i bez stoke od koje su živjeli.
Pristojan život
U izbjegličkom naselju u Bešićima, u kojem je do avgusta, dok im se nisu pridružili ovi mještani, živjelo nekoliko raseljenih porodica iz Srebrenice, svaka životna priča je drama za sebe. Admir Bešić, demobilisani borac Armije RBiH, obolio od PTSP-a, sa suprugom i dvoje djece živio je u trošnoj kući, a i to malo sirotinje što su imali odnijelo je klizište. Ogorčen je na vlast koja je i njega, kao i druge mještane Bešića, zaboravila.
Do njega su braća Agan i Enes, koji su imali dvije nove kuće, štale i živjeli su pristojno.
Ostali sami
Stoku sam morao rasprodati u bescjenje, jer je klizište zahvatilo i kuću i štalu - požalio nam se Enes Bešić.
Bešić: Ostali bez ičega
U izbjegličkom centru živi i invalid Ahmet Mešanović sa suprugom i četvero djece. Bešići i Mešanovići kažu da su ljudi iz Civilne zaštite i Općine bili u Gornjoj Miričini poslije nesreće, rekli da tu više nema života i otišli. Mještani su ostali sami, niko ih nikada nije upitao imaju li šta jesti.
Mole za placeve i građevinski materijal
- Svi vidimo da gore života više nema. Nama treba neko dati placeve i građevinski materijal, ništa više ne tražimo. Mi smo majstori, sami ćemo kuće graditi. Molimo sve dobre ljude u BiH i inozemstvu da nam pomognu - rekli su nam u vlast razočarani stanari ovog izbjegličkog naselja.
