Baš u vrijeme kada je sve mirisalo na dolazak proljeća, u aprilu 1992. godine nad Sarajevom su se nadvili tamni oblaci. Grad opasaše zvijeri obučene u uniforme bivše JNA i započeše vampirski pohod na bh. prijestonicu. Nasrćući na goloruki narod svim raspoloživim oružjem, i naredne četiri godine nastaviše prosipati krv nevinih civila, zatočenih u getu herojskog grada.

Multietnička Armija

Zlu u četničkoj čizmi na crtu odlučno i ponosno stade obična sarajevska raja. U iste odbrambene redove, rame uz rame, Ivo, Zoran, Salih... Nadljudskim naporima sačuvaše svoj grad.

Nažalost, hiljade njih nisu dočekale kraj agresije. O tim skromnim junacima, Bosancima i Hercegovcima, njihovom herojstvu ne piše se niti se govori dovoljno, a nisu zaslužili zaborav jer zahvaljujući njima sačuvana je država.
 
To je vrlo dobro shvatio mladi Sarajlija Svebor Delić, koji je na društvenoj mreži Facebook već odavno pokrenuo vrlo posjećenu stranicu „Sarajevo Za Svu Raju I Cijeli Svijet“, putem koje iznosi malo poznate detalje o herojima Sarajeva.

Delić u razgovoru za naš list opisuje da je on kao 13-godišnji dječak ranjen, da bi 5. februara 1994. godine izašao jevrejskim konvojem iz grada s majkom i mlađim bratom u Holandiju. Njegov otac je rat proveo u Sarajevu, bio teško ranjen, da bi se ostatku porodice pridružio nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma.

Delić trenutno živi u Holandiji i radi na samostalnom projektu sjećanja na odbranu Sarajeva za vrijeme agresije na BiH. Radi intervjue s preživjelim borcima, porodicama i prijateljima poginulih heroja i sve te priče, a skupio ih je 180, planira pretočiti u knjige kako bi budućim generacijama ostavio u amanet sjećanje na hrabrost i požrtvovanost branilaca za koje, kako kaže, niko ne mari, a da nije bilo njih, ne bi bilo ni Sarajeva ni BiH.

Zanimalo nas je da li je bilo teško doći do svih tih bolnih priča.

- Vjerujte da nije. Oni su među nama, pijemo kafu s njima, a da uopće ne znamo da su doživjeli tragediju, izgubili roditelje, dobrog druga, rođaka... Projekt želim posvetiti svom rahmetli rođaku Jasminu Pilavu Jasku sa sarajevske Otoke koji je poginuo na Vojničkom Polju u julu 1992. Kroz njegovu sudbinu na neki način prolaze i priče različitih generacija koje su nosile teret rata i dali sve za ovaj grad, a danas ih nigdje nema. Našim braniocima dugujemo život. Nikad mi nije bio cilj da vani nešto napravim, već samo u Sarajevu, koje je moje srce, izvor i bunar iz kojeg napajam svoju dušu. Bez njega ne mogu da živim - iskreno govori ovaj mladić.

Jasmin Pilav Jasko: Delićev rahmetli rođak kojem je i posvetio svoj projekt

Ni na jednu od priča koje Delić objavljuje na stranici čovjek ne može ostati ravnodušan. Jedna od njih koje je objavio ovih dana govori o velikoj tragediji porodice Radonja iz Sarajeva.  

- Za Dragu Radonju, heroja svoga Sarajeva: Poginuo nepažnjom svog druga i saborca, kćerku od 14 godina ubio komadić gelera direktno u srce, žena mu poginula od granate, majka umrla od tuge, ostao iza njih petero samo sin Srđan. Prozivani četnicima, a četnici im sve oduzeli, uništili porodicu, a sin i otac bili borci svoga grada i države - piše u ovoj Delićevoj priči.

Pojašnjava kako bi bio „red da Sarajevo dobije barem jednu ulicu koja bi se zvala ulica porodice Radonja“.

Mirsad Basara pored groba svog druga Miljana Markovića

Svjedok užasne tragedije ove porodice je Sarajlija Nino S. Perović, koji na Facebooku piše:

- Da nisam sve to vidio i preživio, teško da bih znao i vjerovao da je takva tragedija u jednoj familiji moguća. Svi smo se napatili i stradali manje-više, ali to što se njima desilo ostavlja me i danas poslije 22 godine u nevjerici i bez riječi. Pokojni Drago je sav u dječijoj krvi s devetog sprata na rukama spustio svoju curicu pred zgradu tražeći pomoć. Kleo sam sebe zašto sam se tu našao i taj prizor vidio. Kasno je bilo. Ni Bog više nije mogao pomoći, a kamoli čovjek. A onda, u razmacima, jedno po jedno... kao po nekom prokletstvu napuštali su Srđana i ovaj svijet. S druge strane često se i danas upitam - pa kako je moguće da je još neko od nas uopšte i živ u tom paklu ostao?! Kako danas biti i ostati normalan poslije svega?! U svoje i ime svih starih komšija iz bivše ulice Ive Kranjčevića od srca pozdravljam Srđana i sve najbolje mu želim, a preminulim članovima porodice neka je slava, vječni mir i pokoj duši - napisao je Perović.

Nino S. Perović: Svjedok tragedije porodice Radonja

Priča o Vasi

Među Bosancima i Hercegovcima ima i onih koji su više od svog života voljeli Sarajevo i svoju raju.

Jedan od njih je i pjesnik Miroslav Vasić Vasa, kojeg su četnici početkom aprila 1992. silom mobilisali u bivšoj Ozrenskoj ulici u Sarajevu. I o njemu na stranici „Sarajevo Za Svu Raju I Cijeli Svijet“ piše:

Delić: Priprema knjigu o herojima odbrane Sarajeva

- Vasa je tada rekao: „Ne mogu pucati u ljude, u svoje školske drugove, komšije, prijatelje, ne mogu pucati po svom Sarajevu“. Pogledao se u ogledalo i rekao: „Ne mogu“. Iz puške je ispalio samo jedan metak. Ubio se, ne želeći da ubija svoje sugrađane. On i mnogi drugi heroji grada ne smiju pasti u zaborav - nikada!

Priča koja će naći svoje mjesto u knjizi Svebora Delića je i ona o mladiću s Bistrika Miljanu Markoviću. Majka mu je bila Bošnjakinja, a otac Srbin. Početkom rata otac ga je zvao u Beograd, ali on nije otišao i rekao je: „Želim podijeliti sudbinu svoga grada i svoje raje“. Poginuo je 1995. godine...

Povratak u rodni grad

Svebor Delić u svojoj biografiji ističe da je prije rata imao najboljeg druga Dejana Stojanovića, a u ratu se družio s Dejanom Salanovićem. Objavio je dvije knjige poezije: „Buket srcoruža za Melidu“ (2011.) i „Maskenbal“ (2012.). Bavi se hotelijerstvom i objavljuje tekstove i poeziju za razne časopise i portale. Planira se vratiti u svoj rodni grad.

Čestitka za Dan državnosti

Ovoga 25. novembra na stranici „Sarajevo Za Svu Raju I Cijeli Svijet“ ispisana je čestitka:
“Svim Bosancima i Hercegovcima, a posebno borcima i veteranima svete Armije RBiH sretan Dan državnosti jedine nam domovine Bosne i Hercegovine“.

Ispod nje ostavljena je poruka jednog od posjetilaca ove stranice, koja je, nažalost, i otužni kraj ove priče, a glasi:

- Jedna država, 2 entiteta, 3 predsjednika, 10 kantona, 14 vlada, 183 ministarstva, 85 političkih partija, 50 boračkih udruženja, 13 sindikata, 2 policije, 3 akademije nauka, 2 penziona fonda, 3 obrazovna sistema, 3 telekoma, 3 elektroprivrede, 550.000 nezaposlenih, 630.000 penzionera, 450.000 raseljenih, 75% siromašnih, 65.000 državnih uposlenika i NEUTVRĐEN BROJ LOPOVA... Sretan ti Dan državnosti, BOSNO!!!