Subota, 22. novembar

Dolaze panoi

Ostalo je još tri dana do otvaranja izložbe u Vijećnici. U petak smo dosta posla uradili, središnji dio je završen.  Nalazimo se u zakazano vrijeme u Vijećnici. Iz štamparije dolazi dio panoa, prijatno sam iznenađena, jer od 52, isporučuju 47 komada. Imamo dovoljno vremena da sve složimo na vrijeme. Prvo ih je potrebno složiti hronološki, onako kako ide izložbena priča. Nakon toga, dobro odmjeriti, da budu iste visine, da se ne vidi kako su okačeni i da se ne oštete zidovi u Vijećnici. Kolege iz muzeja imaju rješenje. Postavljanje je krenulo. Ali, javlja se problem. Printane plohe su malo tanje od ramova, tako da „šetaju“ unutar ramova. To nije dobro, ako neko slučajno bude dotakao, može doći do pomjeranja i možda i ispadanja. I za to ima rješenje, u svaki ram na ćoškove staviti distancere, koje su nam i poslali iz štamparije, ali to usporava rad.

Posao je ipak krenuo dobro te sam mogla izaći i obaviti obaveze domaćice. Nakon pijace i male šetnje, vraćam se u Vijećnicu. Bravo za Taiba i Igora. Izložba sad već izgleda završena. Mogu mirno provesti subotnju večer u krugu porodice!

Nedjelja, 23. novembar

Bijeg „u brda“

Momci su vrijedno radili u subotu, tako da svi imamo slobodnu nedjelju. Ostatak panoa ionako dolazi tek sutra. Najbolje rješenje za maglovitu nedjelju jeste pobjeći na planinu. Planinarenje je divan vid rekreacije i odmora, tako da s porodicom i prijateljima gotovo redovno idemo „u brda“.

Sarajevo utonulo u maglu, gore sija sunce, hodamo u majicama. No, ipak, nakon nekoliko sati hoda, došlo je vrijeme da se spustimo i utonemo u maglu. Sutra je novi radni dan.

Ponedjeljak, 24. novembar

Opravdati povjerenje

Teret je popriličan, otvaramo novi muzejski prostor u najljepšoj građevini našeg grada, otvaramo izložbu koja prvi put do detalja govori o posljednjih sto godina... Moramo opravdati povjerenje... Pokušavam završiti svoje obraćanje za izložbu... Ni drugi redovni poslovi ne smiju trpjeti. MESS je tražio na pozajmicu puške iz Drugog svjetskog rata da naprave kopiju za predstavu. I to danas treba završiti.

Idemo u Vijećnicu! Donijeli smo eksponate, preostalih pet panoa je stiglo. Kolege vrijedno rade. Volim da sve utanačim ranije, pa sam željela probati ozvučenje za otvaranje. Ne radi mikrofon! Momci koji rade u Vijećnici su super ljubazni. Niko ne pita šta je čije zaduženje, uzeli telefon, pitali nekoga i popravili mikrofon. Sve je postavljeno, ipak, opet se javlja problem. Naše eksponate moramo odvojiti ukrasnom trakom, kako im se ne bi prilazilo i da se ne bi dirali. Kako prikačiti traku za zid, a da se zid ne ošteti. Ljepilo ostaje, ekser ne smijemo... Možda rajsnegla... Ne, kolegice su našle rješenje, najbezbolnije, nevidljivo...

Idemo kući da se odmorimo. Osjećam da sam se prehladila. Odmorit ću se poslije otvaranja! Valjda...

Utorak, 25. novembar

Bijeli ljiljani

Eto, došao je i dan otvaranja izložbe. Dugo smo radili na njoj, velika ekipa. Više od godinu rada, prikupljanja, pisanja, ispravljanja, pa i prepiranja... Sretna sam i ponosna što izložbu i novi prostor otvaramo baš danas, na Dan državnosti BiH.

U 10.30 dolazi cvijeće, divno je! Bijeli ljiljani, kako i dolikuje za današnji dan! Sve je spremno za večerašnju svečanu akademiju i koncert. Došle su i djevojke iz „Allegra“, probaju. Prostor je akustičan. Došla je i naša draga Minka Muftić. Nismo se ranije stigle vidjeti, pa joj dajem tekst i mala pojašnjenja, jer će ona voditi otvaranje. Sala se polako puni. 12 je sati, imam tremu!

Počinjemo stihovima o Sarajevu Babe Tanovića. Trema popušta, malo sam čitala, malo govorila. Gradonačelnik je otvorio izložbu. Aplauz. „Allegro“ s pjesmom „Zemljo moja“ izaziva emocije. Ponovo aplauz. Zvanični dio gotov. Još malo izjava za medije i jedva čekam da čujem reakcije. Pozitivne su. Hvala Bogu! Ljudima se dopada. Laknulo mi je!

Srijeda, 26. novembar

Poziv iz vrtića

Po dolasku na posao, pijemo zajedničku kafu i sumiramo utiske. Bilo je dobro, dostojanstveno. Ispunili smo zadatak. Kolege iz Muzeja zaista zaslužuju čestitke, vrijedno smo radili.

Jedan telefonski poziv mi je izmamio osmijeh. Zovu iz vrtića u koji su išla moja djeca. Draga učiteljica Ljubica želi dovesti mališane u posjetu Muzeju, te je nazvala da se najave. Šaljem im veliku pusu. Učiteljica im prenosi, kad tamo jedan glasić kaže: „A možemo li, učiteljice, i mi teti poslati pusu?“ Nakon njenog potvrdnog odgovora s druge strane čujem desetak umilnih glasića koji, svi u glas, šalju poljupce! Ma kome ne bi izmamili osmijeh!  

Zovem kolegu u Vijećnici da vidim kakva je posjeta. Kaže, ima gostiju. Jedan gospodin se zadržao skoro tri sata na izložbi! Dolazila je i gospođa koja ima 88 godina i, također, dugo ostala. Znači, ljude zanima ono što mi radimo. To nam i jeste cilj. Kod kuće - iznenađenje, djeca su napravila palačinke! Slane i slatke!

Četvrtak, 27. novembar

Nezgodne situacije

Nažalost, zbog magle i kiše, neće danas dovesti djecu u Muzej. I jeste pametno, ali mi je i žao. Doći će drugi dan. Sutra ponovo imamo otvaranje jedne zanimljive izložbe - „Ključevi Rima“, koja je već bila u Vijećnici, dijelom je prebačena u naš muzej i tu će ostati.

Iako je posao organizacije preuzela Italijanska ambasada, ipak trebam dosta koordinirati danas. U međuvremenu, razgovaram s kolegama iz Muzeja „Tunel“. Veoma dobro sarađujemo. Nije sve tako dobro. Zove jedan od izvođača radova s kojima smo imali ugovor i koji su odradili posao još u maju. Još im nije plaćena faktura. Ni kriva ni dužna, moram se crvenjeti. Nalog za plaćanje u trezor je poslan davno. Činjenica je da nikad nikom nismo ostali dužni, ali ova kašnjenja nas baš dovode u nezgodnu situaciju.

Petak, 28. novembar

Poklon od Keme

Danas opet zanimljiv dan. Sunce se probija, pa su došla djeca iz vrtića. Otišla sam da ih pozdravim. Da li ima išta ljepše i iskrenije od male djece? Ma zaista su mi uljepšali dan. Dobila sam poklon. Mali Kemo je nacrtao cvijeće, samo za mene. Umotali su i svezali mašnu sa srcem na kome je posveta. Ostala sam bez teksta... Kako su samo slatki!

Promocija dijela izložbe „Ključevi Rima“ i nove tehnologije je u 14 sati. Ovo je prvi put da se u našim muzejima pojavljuje hologram. Uz pomoć ove tehnologije, posjetioci mogu virtuelno, svojim rukama, simulirati da drže u ruci eksponat, da ga okreću i vide sa svih strana. Osim toga, na videoplatnu mogu pratiti tokove Rimske imperije i posjetiti neka od najznačajnijih rimskih nalazišta u Evropi. Zaista je zanimljivo, došlo je dosta ljudi. Došao je i ambasador. Predstavljeno je novo udruženje građana koje promovira italijansku kulturu i jezik.

Protekla sedmica je bila dobra. Otvorili smo našu veliku i značajnu izložbu, predstavili novi projekt, bili smo prisutni u javnosti. To je važno za institucije kulture i mi se moramo reklamirati. Ide vikend, zasluženi odmor.