Jurijan Krak (Jurriaan Kraak), ambasador Kraljevine Holandije u BiH, vrlo srdačno je ugostio ekipu "Dnevnog avaza" te pristao govoriti o svom privatnom životu, planovima u karijeri, a prije svega o životu u našoj zemlji. Iza sebe ima vrlo bogato diplomatsko iskustvo, dugo više od 30 godina. U BiH je na dužnosti od 2012. Prije dolaska, o BiH je čuo u kontekstu ratnih sukoba devedesetih. Na početku našeg razgovora Krak je, između ostalog, istaknuo povezanost BiH i Holandije.
Proces integracije
- Interesantno je da sam bio ambasador u zemlji koja je trebala pristupiti Evropskoj uniji Latviji, a sada sam u BiH, koja je potencijalni kandidat za članstvo u EU. U Holandiji postoji veliki broj Bosanaca i Hercegovaca, skoro 50.000 ljudi, koji su veliki izvor zadovoljstva za nas, jer pokazuju mnogo incijative. Dosta ih se vraća ovdje i pokreće firme te stavlja svoja znanja i iskustva na raspolaganje ove zemlje. U BiH postoji više od 10 uspješnih priča, naprimjer holansko-bosanske kompanije koje su ovdje pokrenute i pokazuju veoma dobre rezultate. Postoji i nekoliko holandskih organizacija koje dobrovoljno rade u BiH. Izdvojio bih “Kids Festival”, koji najvećim dijelom zavisi od holandskih volontera. Dosta je privatnih incijativa ljudi koji su dolazili da pomažu ovdje za vrijeme poplava. Tako su u avgustu posjetili Bosanski Šamac, gdje su renovirali i izgradili kuće u cijeloj ulici - kaže ambasador.
Iznijeli ste niz pozitivnih stvari koje se odvijaju u BiH, ali postoji li nešto što biste kritizirali?
- U svakoj zemlji postoje stvari koje se mogu kritizirati. Što se tiče BiH, rekao bih nešto što vas neće iznenaditi, a to je spori proces integracija. U ovom poslu susrećem se s inteligentnim, elokventnim, sposobnim mladim ljudima i volio bih da oni mogu profitirati od benefita koje donosi Evropska unija. U ovom kontekstu, Holandija i međunarodna zajednica uložile su dosta novca i radnih sati da pomognu da zemlja krene naprijed. Vidim nevjerovatan potencijal bh. ljudi.
Je li Vam bilo teško da se prilagodite u BiH?
- Čim sam došao, vrlo brzo sam shvatio da su Bosanci i Hercegovci otvoreni, topli ljudi i dobri domaćini. Mnogo vam je lakše pristupiti nego, recimo, Latvijcima. Zanimljiva strana diplomatije je da čovjek svake četiri godine mora naći svoje mjesto i snaći se u novoj zemlji. Ovdje se nisam osjećao kao stranac. Prvog dana kada sam stigao autom na kojem su još bile latvijske registarske tablice, na parkingu mi je prišao čovjek i pitao me odakle sam došao i može li mi pomoći. I to nije zato što je htio nešto od mene nego zato što je imao namjeru da pomogne.
Kako izgleda život ambasadora i diplomata s obzirom na to da često idu iz jedne zemlje u drugu?
- Čovjek se brzo navikne da svake četiri godine mijenja lokaciju. Ono što je lošija strana je to da je naporno za porodicu i da same selidbe iziskuju mnogo energije. S godinama to, također, postaje sve teže i teže. Imao sam sreću da sve zemlje u kojima sam bio na dužnosti, vidim kao dobra iskustva. Jedna je možda interesantnija od druge zbog posla, druga zbog privatnog života.
Je li Vaša porodica u Sarajevu?
- Tu sam sa suprugom i velika mi je podrška. Supruga ambasadora, prema pravilu, radi s njim. Već drugu godinu je angažirana u Organizacionom odboru diplomatskog Zimskog bazara. Održat će se upravo u subotu, 6. decembra, a to zahtijeva mnogo posla. Prikupljaju se sredstva za pomoć onima kojima je najpotrebnija. Tamo ćete moći vidjeti ambasadora Kraljevine Holandije kako prodaje sir. Imamo dvije kćerke, koje studiraju u Briselu. Kada su u prilici, dođu da nas posjete. Postoji i Skype, što uveliko doprinosi da porodica na neki način ostane na okupu.
Foto: Inta Ruka (Ambasador sa suprugom: Velika podrška)
Kako provodite slobodno vrijeme?
- Da budem iskren, ponekada volim sjesti i gledati televiziju. Inače volim golf i svakog vikenda pokušavam da igam u sarajevskom klubu. Osim toga, kada je moguće, često sam na planinama. Bilo bi mi veoma drago kada bi više stranaca i turista posjetilo prirodu BiH u proljeće. Lani sam s grupom Holanđana planinario, vidjeli smo nevjerovatnu raznolikost biljaka u kasno proljeće. U narednim sedmicama putem stranice na Facebooku i u saradnji sa poduzetnicima promovirat ćemo BiH kao turističku destinaciju.
S kim se od diplomata privatno družite?
- Postoji snažna povezanost između ambasadora iz EU, ali i s ambasadorima Norveške, Švicarske, Sjedinjenih Američkih Država i Japana. Viđamo se više nego često. Osim toga, pokušavam da upoznam Bosance i Hercegovce i da sklopim prijateljstva. U Sarajevu postoji holandska zajednica u sklopu koje jednom mjesečno organiziramo druženje. Dva puta godišnje organizira se i okupljanje bosansko-holandskih poduzetnika u BiH.
Društveni rad
Kada se okonča Vaša misija u BiH, kakvi su planovi, a šta kada se stvore uvjeti za penziju?
- Moj mandat ovdje traje još dvije godine. Godina 2015. bit će u znaku 20 godina od Srebrenice i Dejtonskog sporazuma. Obilježavanje tog datuma zahtijeva određene pripreme. Period koji sam tu, neće biti za dosađivanje. Čim se penzionišem, vraćam se u Holandiju i tada ću imati 38 godina diplomatske karijere. Povući ću se u svoju kućicu u šumi. Svakako planiram biti angažiran kroz društveni rad, jer ne osjećam se staro, mogu da dam doprinos za civilno društvo u svojoj zemlji. Mada sam sada toliko zauzet da nemam vremena da razmišljam mnogo o penziji.
Možete li s nama podijeliti neku anegdotu ili zanimljivost iz svoje diplomatske karijere?
- Prije mnogo godina, kada sam bio u Generalnom konzulatu u Torontu, za vrijeme Filmskog festivala u posjeti je bio princ Bernard povodom njegovog angažmana u “World Wildlife Fundu”. Za princa su organizirani crveni tepih i poseban lift u hotelu. Stajao sam ispred tog lifta čekajući kada su se otvorila vrata susjednog lifta, iz kojeg je izašla Džejn Fonda. S njom je bio direktor Festivala i reditelj Norman Džujison. Kada je Fonda izašla, pogledala me je i gurnula me s crvenog tepiha. Tada sam bio zamjenik konzula, ali sam gurnuo i ja nju s tepiha i rekao: "To nije za vas." I da je pogled gospođe Fonde mogao da ubije, ja ne bih sada bio živ. S dostojanstvom sam to prošao, i idući put isto bih uradio.
Diplomatija je otkrila društvene mreže
Kakvo je Vaše mišljenje o društvenim mrežama, pišete li možda neki blog?
- Diplomatija je otkrila društvene mreže. Počeo sam zahvaljujući savjetu svog sekretara Maka Kapetanovića te smo otvorili blog i počeo sam pisati. To mi daje mogućnost da učestvujem u debati, da amnestiram neke teme. Društvene mreže su fascinantan fenomen, u Ambasadi imamo stranicu koja je dio društvenih mreža. Trudim se koliko mogu da ih koristim preko Ambasade, Facebook i blog. Tweeter ne koristim.
Hoću da potpuno naučim mušičarenje
Kada govorimo o turističkom potencijalu, smatrate li da li je to dovoljno iskorišteno?
- Posjetio sam prirodni park Kraljeva Sutjeska, područje blizu Jablanice, Una je jedna od ljepših rijeka. Područja u blizini Mostara su, također, primamljiva. U turističkoj ponudi treba da se ciljaju atraktivne destinacije. Potrebno je unaprijediti turističku infrastrukturu i voditi računa o prirodi i njenoj zaštiti. Potencijal je definitivno prisutan. Svjetski prvak u mušičarenju je Bosanac. Mislim da to treba potencirati. Prije nego što odem odavde, hoću da potpuno naučim mušičarenje, a to je moguće na obalama Neretve, blizu Konjica.