Aleksandar Vučić treba dobiti Nobelovu nagradu, ali za matematiku. To je onomad rekao Dražen Čurić, moj kolega iz bivšeg, kultnog zagrebačkog “Vjesnika”, čiji sam američki dopisnik bio u neka bolja vremena odavde, iz Njujorka.  

Razmišljao sam o tome uoči Vučićevog dolaska u Ujedinjene narode, na sjednicu Vijeća sigurnosti o Kosovu. I kako je čista šteta što Vučić naredne sedmice neće prisustvovati debati Vijeća sigurnosti o Haškom tribunalu, na koju dolaze glavni tužilac Serž Bramerc (Serge Brammertz) i sudija Teodor Meron (Theodor). Čuje se da hrvatski diplomati u UN-u spremaju novu kritiku “evropskog puta” Srbije.

Pokvareni računi

Doista, srbijanski premijer toliko se uživio u kalkulaciju da zadovolji EU, a da povodom Ukrajine ne opali sankcije Rusiji, pa se može reći da je već pronađena formula “vuk(čić) sit i ovce na broju”.

Na svoj politički kantar Vučić već dugo uspijeva staviti pokoji kilogram više - vješto birane retorike u korist EU u odnosu na ništa manje ljubljenu Rusiju. I za sve to ima dovoljno kupaca od Brisela do Vašingtona. No, matematiku mu je pokvario Vojislav Šešelj! A onda i sam Vladimir Putin kada je u Ankari priopćio: “Ništa od 'Južnog toka'!” Ovo potonje je, bez obzira na javno oplakivanje, Vučiću, ipak, došlo kao izbavljenje.

Nije lako biti kolateralna šteta u igri velikih interesa, što je Vučić i priznao! Nije se lako ni varakati s velikim i moćnim, makar i na periferiji novog, interesnog i ne više ideološkog - hladnog rata.

Šešelj je municija drugim balkanskim radikalizmima

“Jadna Srbija” bi opet mogla platiti ceh, ovaj put Putinovog i Erdoanovog dogovora, kao rusko-turskog trgovačkog pakta. Dok Moskva i Ankara pokušavaju staviti soli na rep EU i Americi, Srbija, eto, ima da plati u paketu sa Zapadom!

Zna Vučić da mu dragocjeno vrijeme curi i dok svog bivšeg šefa indirektno proglašava ludim, nevažnim, politički marginalnim... Jer, Šešelj svjesno nastavlja svoj let iznad kukavičijeg gnijezda. On kao da sije pobunu među Vučićeve i Nikolićeve radikale, pa i u Dačićevu izbornu bazu. Ne radi on to samo antievropskim - četničkim vokabularom, već i pitanjima na koja je nemoguće dati evropske odgovore.

Izlaz na more

To su pitanja koja su Ivici Dačiću postavili i hrvatski EU parlamentarci! Da se, recimo, očituje o svojoj izjavi kako je “Srbiji potreban izlaz na more”.

Negirajući bilo kakvu velikosrpsku pozadinu, koju mu je parlamentarka Ruža Tomašić bez ustezanja pripisala, Dačić je rekao kako, valjda, Hrvatska računa na srbijanske građane kojima kao turistima treba “izlaz na more”. Nekome se učinilo da je to opet pomjeranje Šešeljeve slagalice: Karlobag – Ogulin – Karlovac - Virovitica.

Šteta što hrvatski zastupnik Andrej Plenković, inicijator EU rezolucije, koja je osudila ovaj Šešeljev “piknik” na Balkanu, nije u svoje kritike ugradio i konzistentnost Haškog suda, koji se 12. novembra nije žalio na njegovo oslobađanje. Da bi, tek nakon 14 dana, tražio Šešeljev “curik” u Hag!

Plenković je samo prigovorio da se Srbija “nije (jasno) ogradila” (kao što i nije!) od Šešeljeve politike i da “neće moći nastaviti s evropskim integracijama ukoliko ne prihvati evropske vrijednosti”. Tačno, ali nedovoljno!

Kraj “šešeljijadi”, koju glavni srbijanski politički trojac (Vučić – Dačić - Nikolić) naziva samo političkim “cirkusom”, dogodio bi se odmah čim bi oni javno zabili glogov kolac u duh vlastite političke prošlosti.

To znači da, umjesto prigovora kako su ove kritike sa Zagreba motivirane hrvatskim predsjedničkim izborima 28. decembra (pa šta i ako su!) - ponovo (a zašto da ne?) izgovore: “Ne, mi nismo za veliku Srbiju, u bilo kojem obliku, manifestaciji ili formi!” Dakle, ni u jednoj varijanti!

Bilo bi to važno i zbog Sarajeva, koje u tom trokutu kao da opet mirno spava. Nisu u pravu oni koji vele da se preko Šešelja može do katarze! Ne može, jer on je samo municija drugim balkanskim radikalizmima. Ima tu još jedan sasvim bosanski politički kontekst!

Kad već nije reagiralo iz moralnih razloga, štiteći dignitet bh. građana - žrtava minulog rata, usljed projekta velike Srbije - službeno Sarajevo bi se trebalo zapitati šta znače Dačićeve “šaljive” izjave o srbijanskom izlazu na more!

Tim prije jer trebinjski vladika Grigorije, navodno, daje punu podršku vraćanju Sutorine pod okrilje Bosne i Hercegovine!

Pažnja! Primorska Sutorina trebala bi biti samo bosanski državni izlaz na more, a ne primorski dio entiteta RS - radi predostrožnosti i još neugasle ideje o velikoj Srbiji.