Banjalučki ćevap nigdje nema okus kao u gradu na Vrbasu

Mnogi bezuspješno pokušavaju kopirati recept

M. KEBIĆ

Iako još nije zvanično brendiran, banjalučki ćevap proslavio je grad na Vrbasu. Svojevremeno ga je jeo Tito, a u okusu ovog specijaliteta rado uživaju i Lepa Brena, Novak Đoković, Ćiro Blažević... Dobio je i dokumentarni film "Cijeli svijet, a banjalučki", čiji je autor, dugogodišnji televizijski novinar i urednik Milan Rakić ispričao za "Dnevni avaz" da prijevod filma na engleski jezik svjedoči o tome koliko je ovaj ćevap poznat u svijetu.

- Štos je u receptu i majstorstvu. Osnovni sastojci su juneće i ovčije meso, a zaista najbolji ćevap u našem gradu je u ćevabdžinici "Kod Muje". Sočan i neprepržen, pripremljen na ugljenom roštilju, s crvenim ljutkastim lukom i mekanom lepinjom, koja obavezno mora pokupiti šmek, jednostavno godi svakome - prenosi Rakić.

milan-rakic

Rakić: Tajna je u pripremi sastojaka

Mnogi u drugim bh. gradovima, pa i naši građani u dijaspori pokušavaju kopirati ovaj recept. Rakić ističe da ne odstupaju mnogo, ali original je samo u Banjoj Luci. Tajna ukusa krije se i u pripremi sirovih sastojaka - mesa i začina.

- Sagovornici iz SAD, Makedonije, Hrvatske i drugih zemalja kazali su da posjetu našem gradu obavezno iskoriste za uživanje u ćevapima. Jeli su ga i na drugim mjestima, ali kažu da je jedinstven okus koji ponesu odavde. Banjalučki ćevap nije moguće brendirati zbog specifičnosti recepture. Svaki majstor to čuva u tajnosti - kazuje Rakić.

Vlasnik ćevabdžinice "Kod Muje" Amir Smailagić ispričao nam je da su brat i on posao i recepturu naslijedili od majke, kojoj je to u amanet ostalo od oca Muje Đuzela.

Lepinja teška 160 grama  

- Recept je tajna i trudit ćemo se da očuvamo tradiciju. To je obaveza prema našim precima koja nema cijenu. Lepinja je, također, specifična. Sastoji se od brašna, soli, kvasca i vode, teži oko 160 grama, a peče se na temperaturi višoj od 400 stepeni - povjerio nam je Smailagić.

NA VRH

Podijeli članak na