Moja mati je riskirala svoj život da bi spasila druge. Ja ostajem bez teksta na sve to, jer to je nešto veliko. Ovim riječima, prepunim emocija, Stanislav Dado Dragoje iz Sarajeva govori o hrabrosti i plemenitom činu svoje pokojne majke Roze Šober-Dragoje, koja je zajedno sa Zekirom Beširević spasila život Jevreju Mordu Albahariju i njegovoj nećakinji Graciji.
Izbjegli pretres
Sve se dešavalo u Sarajevu 1941. godine, koje je tada bilo pod ustaškom upravom. Život Jevreja iz dana u dan bio je sve teži. Ustaše su u kasne noćne sate upadale u jevrejske kuće i deportirale ih dalje, uglavnom u logore Jasenovac i Đakovo. Samo su Gracija i njen tetak Albahari jedne noći uspjeli izbjeći pretres, a život su im spasile Roza i Zekira.
One su radile u modnom salonu „Mordo", čiji je vlasnik bio Albahari, a u ključnim trenucima prijavile su se da budu povjerenici Mordine radnje, kada je jevrejska imovina oduzimana od Jevreja. Na taj način su u radnji mogle skrivati Morda i Graciju sve dok oni nisu našli način da napuste Sarajevo.
Otac pilot
Za njihovo nesebično zalaganje muzej holokausta iz Izraela „Jad Vašem" Zekiri i Rozi dodijelio je priznanje „Pravednik među narodima". Njihove fotografije nalaze se u ovom muzeju, među fotografijama ostalih nosilaca ovog priznanja.
Jedno od priznanja koja je Roza dobila
- Spasiti bilo čiji život velika je stvar. Najviše upečatljivih priča pamtim od sestre moje majke. Moj pokojni otac bio je ilegalac, hapšen je u ratu i bio je pilot. To se nikad nije znalo zato što moj otac nije bio transparentan. Zbog sistema kakav je bio, neke stvari se saznaju kasnije - ispričao je za „Dnevni avaz" Dragoje.
Njegova majka Roza umrla je 18. maja 1998. godine.
Ljudi su izopačeni
Naš sagovornik ne krije ogorčenje zbog činjenice da su pojedinci, kako kaže, sami sebe pretvarali u heroje uz dva svjedoka, a nigdje nema stvarnih svjedoka i učesnika tih događaja.
- Isto je bilo i nakon ovog posljednjeg rata, a to čovjeka boli. Ja sam uradio toliko toga, a ova korumpirana vlast je sve uzela i sve sebi pripisuje. Ljudi su danas postali izopačeni, jedni drugima jamu kopamo. U ratu smo se pomagali, a nakon 1995. godine sve je krenulo naopako i to i danas traje - rekao je Dragoje.
