Kada je sredinom novembra, prošle godine, zamjenik predsjednika SDA Bakir Izetbegović na sastanaku s liderom HDZ BiH Draganom Čovićem u Mostaru, pred novinarima izvadio tefter i počeo čitati sve Dodikove grijehe zbog kojih njegov SNSD ne može biti dio parlamentarne većine zaboravio je spomenuti samo jednu sitnicu - kako će vlast na razini BiH, koju može izabrati Zastupnički dom, funkcionirati ako nema većinu i u Domu naroda Parlamenta BiH, koja uključuje i većinu u sva tri nacionalna kluba, nužnu za neometano vladanje.
Odgovor je stigao jučer - nikako. Sjednica Doma naroda nije održana, jer nije bilo kvoruma, a kvoruma nije bilo jer na sjednicu nije došla većina (tri) srpskih delegata u srpskom klubu. Dva SNSD-ova i jedan DNS-ov.
Prisjetimo se, lider SDA Bakir Izetbegović zbog Dodikove izjave: „nema Bosne“, „Bosna je propala država“,” “Karadžić i Mladić su heroji”, “Izetbegović, odnosno ja, nisam dobrodošao u RS”„ “nije bilo genocida u Srebrenici“,… odlučio je ignorirati izbornu volju građana RS i za partnera odabrati one čije mu izjave nisu paralele uši- Bosićev i Ivanićev oporbeni Savez za promijene.
Komšić, Suljagić i Bajrović su ga podržali kako bi “zaustavili prodor Rusije na Balkan”, kako je to obrazlagao Komšićev veliki ideolog budući federalni ministar energetike, industrije i rudarstva Reuf Bajrović.
Zbog prijetnji da vlast na razini BiH mogu sastaviti i bez HDZ BiH, Čović, pak, nije imao izbora. Nakon uzaludnih uvjeravanja kako je za stabilnost BiH i mogućnost da zemlja normalno funkcionira važno poštivati izbornu volju sva tri konstitutivna naroda, između obrane legitimnih srpskih predstavnika i učešća u vlasti hrvatskih odlučio se za ovu potonju soluciju.
I sve je izgledalo idilično do jučer, do trenutka kad je Parlament BiH trebao početi funkcionirati u punom kapacitetu, to znači početi donositi odluke, uz Zastupnički, i Dom naroda.
Kada trojica SNSD- DNS-ovih delagata, odnosno većina u srpskom klubu, nije došla na sjednicu, čelnici Doma shvatili su da dva nije više od tri i da nemaju kvorum, a time ni mogućnosti održavanja sjednice.
Foto: S. Saletović (Prazna sala za sjednice Doma naroda BiH)
Kao i prije četiri godine kada je bilo jasno da 5 nije trećina od 17, i ovaj put u pomoć je pozvan visoki predstavnik Valentin Inzko da promijeni zakone matematike i tako otkloni “Dodikove blokade i ostrukcije Daytoskog sporazuma”. Iz Inzkove jučerašnje izjave teško je, međutim, zaključiti hoće li matematički genije intervenirati u prirodnu znanost u Bosni i ovaj put.
Nakon što je jučer javnost alarmirana o tome da je zločasti Dodik odlučio blokirati državu i zakočiti sve pozitivne procese, ispriječiti se na njezinom euroatlanskom putu, izostalo je odgovor na logično pitanje: Kako Dodik i njegovi mogu bilo što blokirati, ako nova koalicija ima većinu, većinu koja omogućava da nova vlast može donositi zakone i vladati, a to znači većinu koja uključuje oba parlamentarna doma i sva tri nacionalna kluba u Domu naroda. Kako manjina može blokirati većinu?
Postoji narodna izreka koja kaže: “Prijeko je priječe, ali je okolo bliže”. Posljedice zaobilaženja izborne volje jednog konstitutivnog naroda, kako bi se prečicom stiglo do “zapadne Njemačke”, od prije četiri godine, odvela je Federaciju BiH i Bosnu i Hercegovinu umjesto prema Njemačkoj u pravcu Zimbavea, Lagumdžiju s čela SDP-a, a SDP u izborni debakl.
Umjesto da uče iz tuđih pogrešaka, Izetbegović i Komšić odlučili su ih ponoviti. Valjda nadajući se da će ponovo neki američki Moon, naložiti Inzku da prekraja zakone matematike. A šta ćemo, ako je gospođi Cormack ovaj put rečeno da se ne mješa u matematiku u Bosni?
Zapravo, umiješali se ili neumješali Cormack i Inzko ne piše nam se dobro. Izetbegovićeva i Komšićeva “prečica”, kao prije četiri godine Lagumdžijina, opet bi mogla građanima BiH doći na naplatu.
