Demobilisani borci iz Živinica Šefik Muminović (55) i Džemail Zahirović (59) godine su proveli u rovovima braneći državu, oboljeli su od PTSP-a, a nisu ostvarili nikakva prava. Obojica u očaju najavljuju da će dići ruku na sebe.
Dobio otkaz
Muminović je bivši pripadnik 210. brigade Sprečanskog odreda, a poslije rata radio je pet godina u Rudniku Đurđevik, gdje je dobio otkaz dok je bio na bolovanju.
- Obećali su mi da će zaposliti moje dijete u rudnik da ih ne tužim. Ali ništa. Slagali su. Išao sam kod direktora, ali me nije htio primiti. U kući su svi nezaposleni - žena, sin, kći, snaha i ja. Nemamo šta da jedemo. Pokušao sam samoubistvo, ali su me spasili u posljednji trenutak. Obraćao sam se Ministarstvu za boračka pitanja u TK i kazali su da mi ne mogu pomoći. Ne vidim izlaz iz ove situacije. Svi me odbacuju. Jedino mi preostaje da se ubijem - kazao nam je očajni Muminović.
Džemail Zahirović bio je pripadnik elitne 121. jedinice za posebne namjene. Dva puta je ranjen, ali i pored 40-postotne invalidnosti, nema nikakva primanja.
Umrla kćerka
- Kad je rat počeo, skočio sam u odbranu države. Nema ratišta na kojem nisam bio. Šta nam je dala država?! Imam šestero djece. Jedna kćerka je prošle godine umrla od neimaštine. Niko ne radi, a svi radno sposobni. Molio bih političare da se probude, da pomognu borcima koji su ostavljeni od svih. Ako danas jedem, sutra nemam. Ovakav život je nepodnošljiv - ispričao nam je Džemail.
