Sirijac Amru el-Hašimi rođen je 1989. godine u Banjoj Luci. Njegovi roditelji, otac Sirijac i majka Bošnjakinja, upoznali su se nekoliko godina ranije. Otac je u Banjoj Luci studirao medicinu, a majka je radila u tadašnjoj Hipotekarnoj banci. Problemi za ovu porodicu počeli su 1992. godine.
Bijeg u Norvešku
- Tada smo odlučili odseliti u Siriju. Četvrti rođendan proslavio sam u vozu koji je iz Beograda, preko Turske, išao za Siriju. To je bio čuveni “Orijent ekspres”. Otac je nakon dolaska u Siriju odslužio vojsku, a nakon toga je tri godine kao doktor radio na selu - počinje priču za “Dnevni avaz” Amru.
On je, kaže, imao predivno djetinjstvo u Siriji, koju upoređuje s bivšom Jugoslavijom. Školovao se i postao bioinžinjer. U međuvremenu je dolazio u Banju Luku, kod tetaka, na ljetovanje.
Kada je u Siriji buknuo rat, Amru je ponovo morao bježati. Radio je tada u centru Halepa, u jednom laboratoriju, i svakoga dana je na posao išao pod snajperskom vatrom. Jednoga dana je bombaš samoubica raznio gotovo pola ulice u kojoj se nalazio taj laboratorij i Amru je znao da mora bježati iz Sirije.
- Imao sam tetku u Norveškoj i odlučio sam otići tamo. Međutim, umjesto da me Norvežani tretiraju kao humanitarnog azilanta i dvostruku izbjeglicu, dobio sam etiketu kriminalca. Činilo mi se da Norvežani moje dvostruko porijeklo, sirijsko i bosansko, tumače na sebi svojstven način - vidjeli su u meni potencijalnog arapskog teroristu i balkanskog Ciganina - kaže Amru.
Iako Norveška, dodaje on, vapi za njegovim kadrom, emigraciona služba je bila uporna - na Amruovoj ličnoj karti piše da je rođen u Banjoj Luci, a to je za Norvežane značilo samo jedno - da se Amru treba vratiti u BiH.
- Živio sam i radio dvije godine u Norveškoj, a onda su me u pola noći probudili policajci i rekli mi da moram napustiti zemlju. U decembru prošle godine došao sam u Banju Luku. I nisam se pokajao nijednog trenutka. Ovo je predivan grad i ljudi su me prihvatili kao svoga - rekao je Amru.
Potraga za poslom
Amru je podstanar i radi kao serviser u “Elta kabelu”. U RS, kaže on, nema posla za njegovu struku, a nostrifikacijom diplome dobio je zvanje višeg laboranta. Ipak, kaže, ni u toj oblasti nema posla.
- Volio bih da mogu raditi i napredovati u onome za šta sam se školovao. Ali, posla u toj struci za mene nema. Ne očekujem specijalni tretman zato što sam stranac, niti mi to treba. Posao je jedino što će me natjerati da se vratim u Norvešku sljedeće godine. Tamo bih, možda, mogao raditi u struci ukoliko dobijem njihovu dozvolu - istakao je Amru.
Ovaj grad volim kao i Halep
Kada je došao u “Elta kabel”, doživio je, kaže Amru, nekoliko prelijepih trenutaka. Niko ga nije odbacio, svi su ga prihvatili kao svoga. Jedna anegdota se, dodaje on, posebno izdvaja.
- U trenutku kada sam počeo raditi u ovoj firmi bio sam, vjerovali ili ne, jedini rođeni Banjalučanin u njoj. Svi su se tome čudili i smijali. Banja Luka je moj rodni grad, volim ga kao i Halep. Nikada nisam imao nikakvih problema ovdje. Dobro govorim jezik i ljudima je teško na osnovu toga shvatiti da sam Sirijac. Govorim i arapski i engleski, dobro se služim njemačkim i ruskim - kaže Amru.
