Učenjem tevhida u Carevoj džamiji i polaganjem buketa cvijeća pored objekta u kojem su mnoge bošnjačke žrtve provele svoje posljednje, jezive trenutke, obilježena je 24. godišnjica zločina u Pionirskoj ulici u Višegradu. 

Otkriti lokaciju

Protestnom šetnjom, kojoj se pridružila i ambasadorica Francuske u BiH Kler Bodoni (Claire Bodonyi), članovi porodica ubijenih, predstavnici domaćih institucija vlasti, domaćih i međunarodnih udruženja i organizacija, još jedanput su zatražili otkrivanje lokacije na kojoj se nalaze posmrtni ostaci više od 70 žrtava iz ove višegradske žive lomače, od kojih je najmlađa živjela samo dva dana.

Prvi put na mjestu na kojem je izgubila roditelje, tri sestre, nanu, oko 50 rođaka iz familije Kurspahić iz sela Koritnik, bila je Hasena Džebo. Suze i jecaji pred fotografijama najdražih u prostoriji u kojoj su zatočeni, a koja je potom zapaljena. 

 Bodoni na protestnoj šetnji 

- Kad je Crnča pala, ja sam pobjegla u Crni Vrh. Tog jutra sam saznala da su mi svi izgorjeli u kući Adema Omeragića. Ja više ništa za sebe nisam znala. Najviše mi je žao mojih sestara od 23, 20 i 18 godina. Prvi put prilazim ovoj kući, jer nemam snage. Izgubila sam volju za životom. Nije malo šestero izgubiti, jer izgubiš pile, pa ti je žao, a ne roditelje, sestre i nenu i svu familiju – kroz suze je pričala Hasena.

Nema mezara

Predsjednica Udruženja „Žena-žrtva rata“ Bakira Hasečić ističe da ni 24 godine nakon jednog od najmonstruoznijih zločina u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije, porodice još nemaju mezar na kojem mogu proučiti Fatihu. 

- Tragamo za kostima koje su izmještene i sakrivene. Ima nekih nagovještaja, nadamo se da je proradila svijest poštenih Srba koji više ne mogu podnijeti ono što su gledali, a nisu ruke okrvavili, već im je drugi naređivao. Prije dva dana došla sam do informacija o drugoj grobnici, jer čovjek kaže kako više ne može da živi s tim, jer ima noćne more i košmare – kaže Hasečić.

Osuđeni Milan i Sredoje Lukić

Zbog zločina u Pionirskoj ulici i drugih ratnih zločina Milan Lukić osuđen je na doživotnu kaznu, a Sredoje Lukić na 27 godina zatvora. 

Prema riječima predsjedavajućeg Skupštine općine Višegrad Sulje Fejzića, nepoznato je ko su nalogodavci i ostali izvršioci, gdje su kosti ubijenih i zbog čega ih kriju, čime se čini novi zločin. 

– Naša je obaveza da nikada ne zaboravimo šta nam se desilo na ovim i drugim živim lomačama i da pričamo pokoljenjima o ovom i drugim zločinima – poručio je Fejzić.