BIH

Nijem od užasa!

Nakon stravičnog napada u Nici

Edin Urjan KUKAVICA

15.7.2016

Nijem nakon ovoga kao i nakon svakog prethodnog zločinačkog nedjela.

"Čovjek može da izbjegne nesreće koje mu Bog šalje, ali nema spasa od onih nesreća koje on sam na sebe navlači lošim životom" jer, "mozak besposlenog čovjeka je omiljeno prebivalište đavolovo"

Oduvijek i zauvijek iskreno i zabrinuto zapitan zašto je tako teško ljude ubijediti da učine dobro, makar samo sebi, a kako ih je, opet, s druge strane, lahko nagovoriti da učine zlo i sebi i drugima! Zapanjujuće i zastrašujuće! Ponovo, i opet, i vjerovatno nikada neću prestati pitati sebe i sav svijet: šta se to događa sa ljudima?

Krivi i žrtve

Koja to osobna trauma, kolektivna frustracija, ideja ili ideologija (vjera sigurno nije!)... što čovjeka može navesti da drugim ljudima, ko god da su, nanese bol, a pogotovo da u hipu postane ubica, da ubije jednog čovjeka kojega u životu nije vidio, a kamoli desetine i stotine ljudi istih kao i on?!

Šta je to što malog, običnog čovjeka pretvori u krvožednog degenerika? I kako to da prave krivce za zlo, uglavnom, mimoiđe ili zaobiđe, ne stigne zaslužena kazna na ovom svijetu, a nastradaju, po pravilu, oni koji nisu ni za šta krivi, a možda su i sami žrtve iste nepravde koja je inicirala zlo(čin)?

Šta je to što čovjeka izvede iz zdrave pameti i uvede u mračno stanje u kojemu je samo on u pravu, u kojem je samo njegovo pravo preče i više od svih ostalih prava i u kojemu je u stanju u ime svoga prava svim ostalim ljudima dokinuti njihova – Bogom zajamčena prava – poput prava na život? Ko je taj i šta je to u njemu, čemu se nada i u šta vjeruje onaj koji regrutuje, indoktrinira i upućuje ljude da (u)čine zlo? Kako čovjek može vjerovati i nadati se da će činjenjem zla (u)činiti ili postići dobro?

Ni na jedno od ovih pitanja, i mnoštva drugih ali sličnih, nisam imao odgovora ni kad sam razmišljao o bosanskim serijskim i masovnim ubicama, mučiteljima i silovateljima i ne nadam se da ću uspjeti i u slučaju ovih "međunarodnih". Zato što nema razlike između "ovih" i "onih" ubica i zločinaca. Ubica je ubica, "savjest je glas duše", a "zlo uvijek dolazi iz nemoći", rekao je Lav Tolstoj.

Zapovijedi vjere

Gdje su Jevreji zametnuli Deset zapovijesti datih Mojsiju: "Ja sam Gospod, Bog tvoj. Nemoj imati drugih bogova uz mene. Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Gospod, Bog tvoj, Bog ... kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovjedi. Ne uzimaj uzalud imena Gospoda, Boga svoga, jer Gospod ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo. Sjeti se da svetkuješ dan subotnji. Poštuj oca svoga i majku svoju, da imadneš dug život na zemlji koju ti dâ Jahve, Bog tvoj. Ne ubij! Ne učini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga! Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!"

Kršćani svojih: "Ja sam Gospodin, Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz mene! Ne izusti imena Gospodina, Boga svoga, uzalud! Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji! Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude! Ne ubij! Ne sagriješi bludno! Ne ukradi! Ne reci lažna svjedočanstva! Ne poželi tuđeg ženidbenog druga! Ne poželi nikakve tuđe stvari!" (Izlazak, 20, 2-17; Ponovljeni zakon, 5,6-21).

Kad su i zašto muslimani zaboravili makar to da je "najbolji od nas onaj od kojega ljudi imaju najviše koristi"? Da ništa drugo od ogromnog korpusa poziva na činjenje dobra i zabranjivanje zla, i ne spominjem.

Život životinje

Je li svoje ili naše vrijeme imao na umu Tolstoj kad je govorio i pisao: "Da bi čovjek srećno poživio, treba da zna šta valja, a šta ne valja da čini. A da bi to znao, potrebna mu je vjera. Vjera je saznanje šta je čovjek i radi čega on živi na svijetu. I takve vjere bilo je i ima u svih razumnih ljudi. Ako sumnjaš u svoju vjeru, onda to već nije vjera. Prava vjera je u tome da se uvek živi dobrim životom, u ljubavi sa svima, da se postupa sa bližnjima uvek onako kako želiš da oni s tobom postupaju. U tome je istina. I toj vjeri učili su uvek svi istiniti mudraci i ljudi svetoga života svih naroda. Šta je snažnija vjera čovjekova, tim je čvršći njegov život. Život čovjeka bez vjere je život životinje. Ako služiš Bogu radi vječnog blaženstva, onda služiš sebi a ne Bogu."

Šta se događa sa ovim svijetom pa strmoglavo hita u vlastitu propast? Zar je doista ovo svijet onih koji kada govore sramote se govorom, a kada šute sramote se šutnjom, ako i kada nešto rade sigurno pogriješe, ako su imućni - uzohole se, ako su siromašni - gube nadu, u radosti prelaze svaku granicu, a u tugi – očajavaju, ako se smiju - revu kao magarci, a ako plaču - muču kao goveda... koji nikome ne čine dobro i nikom ne zahvaljuje na dobru njima učinjenom, koji prihvataju samo ono što im duša išće, a odbijaju sve što im ne godi... koji ne primaju savjet, zadivljeni samo svojim mišljenjem i shvatanjem pa makar ono bilo potpuno suprotno zdravom razumu i istini, a istin prihvataju samo ako se ona podudara sa njihovim mišljenjem, a ako se ne podudara onda je napadaju i kude...

Dobra djela

Gdje su nestali razboriti? Oni koji drugima žele ono što želi sebi, koji su u blagostanju umjereni, a u siromaštvu pošteni, koji slušaju onoga ko ih dobru poučava, ne vrijeđaju one koji su iznad njih niti potcjenjuju one koji su ispod njih, koji ne traže ono što im ne pripada, ne upropaštavaju ni svoj ni tuđi imetak, ne govore ono što ne znaju, ne sakrivaju znanje ako ga posjeduju, ne dodijavaju ljudima svojim traženjem...

Šta rade ljudi kad ne čine dobra djela, kad ne pozivaju da se čini (samo) dobro i ukazuju drugim ljudima na zlo, pozivajući ih da ne čine zlo? Ko je taj koji činjenje grijeha prema sebi, prema drugima, prema Bogu, pravi djelo dostojno rajskih/džennetskih prebivališta? Imali igdje ljudi koji kad sude pravedni su, kad govore iskreni su, kad im se nešto povjeri emanet neće iznevjeriti, koji opraštaju kad im se nepravda čini i  koji se drže istine makar ona bila i protiv njih. Zar je tako teško doći do zaključka da je sasvim dovoljno ne raditi ono što ne treba, da bi se radilo samo ono - sve - što treba?

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.