Turbeta Sijerčića u selu Odžak kod Goražda simbol su vremena u kojem je ovo područje bilo ispunjeno životom, skladnim međunacionalnim odnosima, kada je brdovita ali plodna zemlja hranila hiljade duša. I u vrijeme kada je rušen i paljen i posljednji trag života izvan obruča iz kojeg se branilo Goražde, turbeta su ostala sačuvana, jer Sinan-pašu i njegovo doba pamtile su i generacije pravoslavaca pa nisu dozvoljavali njihovo rušenje.    

Palio svijeće

- Tokom agresije, kada su svi islamski objekti srušeni, turbeta su ostala. Pričale su mi komšije da su bila meta ljudi koji su dolazili sa strane, koji su s brda nišanili da ih sruše, a da nisu ni znali šta je to, ali ljudi poput pokojnog Drage Tamburića nisu to dozvolili. Takav odnos ima dublju istoriju. Suživot ovdje trajao je stotinama godina, nigdje nije zapisano da se desio neki incident, a kamoli nešto više. Ova turbeta nekad su bila sveta mjesta i za mnoge komšije pravoslavne vjere. Ostavljali su novac ovdje, a ja sam, po savjetu oca, tim novcem kupovao svijeće i palio ih posebno uz ramazan, kako bi noću pravile odsjaj – priča nam Hamdo Sijerčić.

Turbeta Sijerčića s porodičnim mezarjem 2006. godine proglašena su nacionalnim spomenikom BiH. U jednom od njih sahranjen je Sinan-paša Sijerčić, turski general iz stare goraždanske porodice, koji je u vrijeme Bosanskog ejaleta upravljao Goraždem i okolicom te Pljevljima.

- Odžak je bio centar vlasti Sinan-paše Sijerčića, koji je ovdje imao svoju karaulu s vojskom, pa se i zaselak gdje se nalazila i danas zove Karaula. Kompletno područje isprepleteno je mrežom puteva kojima su prolazili fijakeri, a ovaj dio Bosne dalje je bio povezan s Crnom Gorom i Osmanskim carstvom. U Bosni su tada živjeli Dobri Bošnjani, muslimani, pravoslavci i katolici, koji se nisu cijepali na Bošnjake, Srbe i Hrvate kao danas – govori Hamdo Sijerčić, najmlađi član porodice, koji je odrastao u Odžaku.

Turbeta čuvaju tradiciju i podsjećaju na slavne dane porodice Sijerčić, čiji je najistaknutiji član ostao upamćen kao graditelj mira među muslimanima i pravoslavcima. Njegovi potomci, suprotno od zvanične srpske historije koja navodi da je Sinan-paša poginuo u boju sa srpskim ustanicima, tvrde da je pobunu pokušao smiriti pregovorima i da je na Mišaru mučki ubijen 1806. godine. Porodica Sijerčić Goraždu je ostavila niz značajnih objekata.

Most i džamija

– Mnogo toga danas nema. Džafer-beg Sijerčić sagradio je džamiju na čijem je mjestu u vrijeme Jugoslavije napravljena zgrada SDK, kao i staru čaršiju s hamamom i dućanima. Sinan-paša sagradio je most na Drini, džamiju, ali ponosni smo na to što je i crkva u Sopotnici sagrađena u vrijeme vladavine naše porodice. Pokušalo se tračevima optužiti pašu da je sagradio crkvu umjesto mosta, ali napravljeni su i most, i džamija, i crkva, a u njoj prva štamparija u BiH - ističe Sijerčić.

U blizini turbeta nalazi se i veliko šehidsko mezarje koje je pokriveno slojevima istruhlog lišća i zaraslo u gustu šumu, pa su vidljivi samo neki od nišana. U familiji Sijerčić očekuju da će se i mezarje urediti, istražiti i zaštititi, jer u njemu počivaju stotine šehida palih tokom stogodišnje vladavine članova porodice Sijerčić.

Pitoma zemlja podivljala

Hamdin otac u svoje je vrijeme na Odžaku mogao proizvesti dovoljno hrane za 1.000 osoba, ali taj kraj danas je pust i zarastao u šumu i šikaru.

- Ova pitoma zemlja je podivljala, ne možete je prepoznati. Ovo je bio zeleni tepih s najkvalitetnijim voćem i povrćem, kajmakom, sirom, žitom, a danas se ovom zemljom gotovo da ne može nogom kročiti - govori Hamdo Sijerčić.