Zdravko i Bojana Grbić, supružnici iz Prijedora, u svojoj kuhinji prave sapune od prirodnih sastojaka. Toliko dobre da pune dvije godine, osim ovih kućnih, nisu potrošili ni kupili nijedan drugi, a sapune su uspješno „testirali“ i na rodbini, prijateljima i, po preporuci, znanim i neznanim Prijedorčanima, koji uvijek traže još. 

Pravljenje sapuna bliže je bilo Bojani, koja je po struci prehrambeni tehnolog, a manje Zdravku, inžinjeru mašinstva, zaposlenom kao inspektor za zaštitu od požara. Zbog toga je on znanje malo nadogradio, jer je u međuvremenu u Beogradu, na PMF-u, završio i školu o pravljenju sapuna. Kažu da je ideja zajednička i stara je desetak godina.

- Bilo nam je to zanimljivo. Sam hobi po sebi je kreativan, razne recepture, razne boje, oblici... ma, ima milion varijanti. Ta ideja dugo je bila samo u našim glavama, jer kod nas baš i nema svih sirovina za pravljenje sapuna, niti se tako lako mogu nabaviti. Ipak, prije dvije godine konačno smo se odlučili da probamo, uz podršku našeg kuma Igora. I, eto, kotrlja se - kaže Zdravko.

Dodaje da početna ulaganja nisu bila velika, jer je riječ o manjim količinama sapuna. Dio sirovina, poput kokosovog ulja koje služi kao osnova, nabavljaju u Beogradu, jer je kod nas skupo ili ga često nema.

- Nema tu mnogo tajni, različite recepture daju različite vrste sapuna - za masniju, suhu ili normalnu kožu, tvrđi, mekši, za kosu... Svi obraćaju pažnju na miris, ali on je u našem slučaju tek sporedna komponenta, više pazimo na sastav sapuna. Trudimo se da bude kvalitetan, da sve bude pravilno odmjereno - kaže Zdravko.

Bojana smatra da u tom procesu nije, kako neki misle, bitna ženska ruka, jer je riječ o zanatu koji se može naučiti.

- To je zaista zanat, jer su i naše bake pravile sapune, pa možemo i mi – poručuje ona.

Izrađuju i suvenire

Grbići, inače roditelji tri dječaka, prave i ukrasne predmete, suvenire, bave se dekoriranjem... Nedavno su se s tom ponudom pojavili i na Sajmu mladih poduzetnika i osvojili prvu nagradu. Novčani iznos nagrade velikodušno su poklonili Udruženju roditelja djece s posebnim potrebama „Neven“ iz Prijedora. Zdravko u izradi suvenira eksperimentira i s plastikom, od koje je nastala i replika čuvenog Džamonjinog spomenika na Kozari.