A u osnovi je ostao isti, rigidni, kameleonski sivomaslinasti, jeneaovski spletkaroš, bezdušni, slijepo odani odurni “profesionalac“ fanatično privržen i vječito odan višem cilju, opisivao je Fikreta Muslimovića 2012. godine Senad Avdić.

Komentirajući u svojoj kolumni od 6. decembra 2012. godine “Uloga Fikreta Muslimovića u porodici Izetbegović i kakve veze s njim imaju Iran, Haag, KOS...”, šta je bivši šef KOS-a Aleksandar Vasiljević u intervjuu za RTRS govorio o Fikretu Muslimoviću, saradniku Bakira Izetbegovića, Senad Avdić dalje piše:

U zločinačkom vrhu

- Ovo je važno, ovo je, zapravo, jedino relevantno. Tek prividno, fizički, omatorjeli šef KOS-a, bez ijednog vidljivog znaka senilnosti, zatamnjenja u pamćenju, Vasiljević, kojeg je Tužiteljstvo u Haagu prije skoro deset godina svrstalo u sami vrh udruženog zločinačkog pothvata (odmah iza Slobodana Miloševića, Veljka Kadijevića i Blagoja Adžića, a daleko ispred Jovice Stanišića, Frenkija Simatovića, Šešelja, Arkana, Martića...) zadržao se i na aktuelnim prilikama u Bosni i Hercegovini.

Čitao je, naglašava svoju upućenost i besprijekornu obaviještenost, u “nekim bosanskohercegovačkim medijima“ (Slobodnoj Bosni, gdje bi drugo) Vasiljević ružne i neosnovane optužbe na račun bivšeg kolege Muslimovića, u smislu da se njegov bivši najperspektivniji kadar (uz Tolimira) Fića spanđao s određenim radikalnim islamističkim obavještajnim agenturama prisutnim u Bosni i Hercegovini, prije svih iranskim. Ali on u to, (Vasiljević) poznajući ga (Muslimovića), “jednostavno ne veruje“. 

Iskreno, ne vjerujem ni ja do kraja i bezrezervno; iranska obavještajna zajednica, ako je prisutna u Bosni i Hercegovini, a postoje snažne indicije da jeste, morala bi i trebala biti ozbiljnija, delikatnija i neuporedivo ambicioznija, da ne kažem inventivnija/maštovitija.

Energetski potencijal

Fikret Muslimović imao je nemalu svježinu i energetski potencijal, obavještajno-operativno nadahnuće na početku rata u BiH, kada je direktno (“siromah“, što bi rekao Aca Vasiljević) sa stupske pijace utrčao u kabinet Alije Izetbegovića i postao savjetnik za bezbjednost, pa se nametnuo kao “bošnjački intelektualac“, kasnije armijski ideolog, moralista, medijski cenzor, islamski mistik... 

A u osnovi je ostao isti rigidni, kameleonski sivomaslinasti, jeneaovski spletkaroš, bezdušni, slijepo odani odurni “profesionalac“ fanatično privržen i vječito odan višem cilju; s tim što su se viši ciljevi ciklično mijenjali, samo su fanatizam i sljepoća ostali konstanta – tvrdio je Senad Avdić 2012. godine.

Izraubovani general od kojeg bi svako normalan digao ruke

- Na suđenju Rasimu Deliću u Haagu, Tužiteljstvo je u dokazni materijal protiv bivšeg komandanta Armije BiH uvrstilo i denuncijantski pismeni Muslimovićev “presjek saznanja“ o svom šefu generalu Deliću: “Alkoholičar, promiskuitetan, korumpiran“, tako je Muslimović u kroki “strogo.pov.“ informaciji upućenoj na ruke Alije Izetbegovića “dočarao“ svog pretpostavljenog komandanta.

Mislim da je Ferid Buljubašić, koji je bio šef kabineta Rasima Delića, u haškoj sudnici ovaj Muslimovićev pismeni izvještaj obesmislio i dezavuirao.

Američki obavještajac sa doktorskom titulom i, što je mnogo važnije, teškim radom na terenu bivše Jugoslavije, John Schindler u knjizi “Nesveti teror - Bosna, Al Qaida i uspon globalnog džihada“, koja ima dosta manjkavosti i uopćenih, stereotipiziranih proizvoljnosti, ali i niz lucidnih, nimalo površnih opažanja, činjenicama potkrijepljenih, Muslimovića titulira dosta plastično i tačno: kao “obavještajnog zombija“.

U Sudu Bosne i Hercegovine, na suđenju “bugojanskoj grupi“, zapovjednicima vojske i policije iz Bugojna koji se terete za zločine nad Hrvatima, Muslimović, koji je u vrijeme počinjenja tih zločina bio vrhovni autoritet bezbjednosti Armije BiH, pojavljuje se u iznenađujućoj ulozi - “vojni ekspert“. 

Zašto trebaju, osim ako postoji neki viši razlog, nacionalni, vjerski, geostrateški, Bakiru Izetbegoviću stručne, analitičko-sintetičke intelektualne usluge bespredmetnog, temeljito kompromitiranog “obavještajnog zombija“ Fikreta Muslimovića? Zašto se iranski kulturno-obavještajni krugovi godinama vrte oko izraubovanog generala od kojeg bi svako normalan digao ruke? Ili, ipak, treba poraditi na “višim razlozima“... - zaključio je Avdić u svojoj kolumni od 6. decembra 2012. godine.

(Sutra: Senad Avdić 23. juna 2011. godine: Izetbegovićev savjetnik za sigurnost: Kad kosturi marširaju)