Sušno proljeće i ljeto uzrokovali su najniži vodostaj Bilećkog jezera od njegovog postanka. Iz dana u dan voda se sve više povlači, a pojavljuju se ostaci nekadašnjih kuća, čatrnja, štala, ograda.
Stanovništvo sela Čepelica, Panik, Orah, Zavođe i Miruše, njih skoro 1.200, moralo je prije pola stoljeća zauvijek napustiti svoje domove zbog vještačkog jezera, nastalog gradnjom brane Grančarevo na rijeci Trebišnjici.
Među onima koji su davne 1967. godine napustili selo Miruše je i Vido Mišeljić, koji kaže da su ostaci koji su se ukazali povlačenjem jezera, u njemu izazvali buru emocija i sjećanja.
- Ponio sam što se ponijeti moglo, kao i ostali. Tamo gdje se rodi i odraste, napravi prvi koraci, čovjek se uvijek rado vraća. Tužno je ovo sada pogledati, kada vidiš da iz ovog jezera, velike bare, izranjaju ostaci kuća. To je bio najljepši kraj u bilećkoj općini, ali i šire. Ostalo je tu mnogo lijepog i dragog - prisjeća se Mišeljić.
Dodaje da pamti razgovore starijih ljudi, koji su pod starost morali otići sa svojih ognjišta.
- Vjerujte mi da niko od starijih nije izdržao duže od dvije-tri godine. Svi su od tuge umrli - sa sjetom priča Mišeljić.
Ispod vode su ostali i seoske crkve i groblja.
- Poznato je da je u dolini rijeke Trebišnjice bilo podignuto šest manastira, a dva su bila ovdje, gdje je potopljeno. Jedan od njih je manastir Dobrićevo, koji je izmješten i nalazi se na obali jezera, drugi je Kosijerevo, koji je, također, izmješten i sada je na drugoj strani jezera, u selu Petrovići - pojašnjava Mišeljić.
