“Slobodna Bosna” od 3. oktobra 1998. godine u nastavku teksta pod naslovom “Senzacionalno: Fikret Muslimović je 1991. naredio Seadu Rekiću praćenje Dragana Vikića i razbijanje Specijalne jedinice MUP-a BiH!” opisuje sastanak KOS-ovca Rekića s legendarnim komandantom bh. specijalaca Draganom Vikićem početkom avgusta 1991. godine. 

Granate kao banane

Podsjetimo, Fikret Muslimović dao je zadatak Seadu Rekiću da snimi razgovor s Vikićem te da ga namami u kasarnu “Viktor Bubanj”, gdje bi Muslimović razgovarao s njim. Vikić i Rekić prvo su se sastali u "Šentadi". Sve se dešavalo neposredno nakon što su na Bistriku oduzete artiljerijske granate koje je JNA ilegalno prevozila "kao banane" (kako je papirološki bilo prikazano) u kamionima.

- Granate su bile prebačene u bazu specijalne jedinice u Krtelju. Vikić je u razgovoru sa Rekićem rekao kako ga iznenađuje da vojna policija osmatra bazu specijalne jedinice.

Rekiću je ovo bio povod da Vikića pozove u kasarnu "Viktor Bubanj", gdje ih je čekao Muslimović. Muslimović ispituje Vikića, ali i Vikić postavlja neka pitanja, između ostalog i "zašto specijalce osmatra vojna policija?" Nakon razgovora sa Vikićem, Muslimović je od Rekića tražio da nastavi pokrivati specijalni odred. Izostanak iz škole u Beogradu opravdan je bolovanjem koje je Rekić u Vojnoj bolnici dobio od doktora Redžepagića.

Novi zadatak Rekić dobija od Fikreta Muslimovića i Pere Simovića. Naime, Simović je upozorio Rekića kako su na vlasti političke stranke u kojima ima dosta momaka iz Armije. Zadužuju ga da prati Rasima Muharemovića, koji je u SDA.

Vasiljevićeva tvrdnja

"Slučajno sam sreo na Koševskom Brdu Muharemovića. Izljubili smo se i otišli u kafanu. Rekao mi je da je u SDA, govorio mi o ratu u Hrvatskoj i da napustim JNA. Ja sam tada bio ubijeđen da je JNA jedinstvena i nisam bio na pozicijama na kojima je bio Rasim. Iste noći nazvao sam Simovića i našli smo se na ulici između Ciglana i Koševskog Brda. Sutradan sam se ponovo vidio sa Simovićem, ali je bio prisutan i Muslimović, koji me je pitao da li je Rasim pitao za njega. Tražili su da u narednom kontaktu dođem do podataka oko podjele oružja i organizovanja vojnih jedinica u SDA."

Rekić se ponovo viđa sa Muharemovićem i saznaje da se vrši obuka ljudi na Igmanu i u Hrvatskoj. Muharemović se zanimao za Muslimovićevo mišljenje, a Rekić ga je ubjeđivao da je Fikret još veći zagovornik JNA, što je Muharemović prokomentarisao riječima: "I Muslimović ima porodicu". Kada je Rekić ovaj razgovor prepričao Muslimoviću, on je zatražio od Rekića da ostalim organima bezbjednosti ispriča kako se Muslimoviću prijeti.

Rekić nastavlja kontaktirati sa Muharemovićem i ispituje brojno stanje ljudi koje obučava SDA, ko su ljudi koji vrše obuku, vrste naoružanja... Indikativno je kako je bivši šef jugoslovenskog KOS-a Aleksandar Vasiljević, vjerovatno ne znajući za Rekićev iskaz, ustvrdio u "Slobodnoj Bosni": "Na svu sreću, ni Muslimović, ni Mujezinović nisu učestvovali u ovoj akciji KOS-a".

Od Rekića Muharemović traži da kontaktira oficire muslimane u JNA, kao, recimo, Envera Hadžihasanovića, Mirsada Mirojevića, tadašnjeg pratioca generala Đurđevca, i druge. Rekić je ovo odbio i o svemu referisao bezbjednjaku Miši Lončareviću još isto veče u kafeu "Teatar" – otkrila je “Slobodna Bosna” u tekstu od 3. oktobra 1998. godine.

Kako je supruga obavijestila KOS o prebacivanju oružja

- Rekić je KOS-u dostavio informaciju o oružju koje je dopremljeno u jednu baraku na Baščaršiji, odakle se dalje distribuiralo. Rekićeva supruga, zaposlena u “Centrotransu”, obavijestila je KOS o oružju koje se prebacuje autobusima na relaciji Sandžak - Sarajevo - objavila je “Slobodna Bosna” prije 19 godina.

(Sutra: U avgustu 1991. Rekić je pozvan na razgovor u centralu KOS-a kod generala Aleksandra Vasiljevića)