BIH

Poslije saznanja o naoružavanju Bošnjaka Petar Gračanin šalje Rekića u BiH

Faksimil teksta "Slobodne Bosne" od 10. oktobra 1998. godine

E.D.A.

30.10.2017

U nastavku senzacionalnog serijala od 10. oktobra 1998. godine, “Slobodna Bosna”, pišući o priznanju iz 1993. Seada Rekića, nekadašnjeg oficira KOS-a, pod naslovom "Delimustafić mi je savjetovao da Behmenu kažem kako mi je amidža robijao kao mladi musliman", opisuje dalje njegovo svjedočenje o tome kako se uoči agresije na BiH bavio cinkaroškim poslovima te tako referirao službi i o stavovima profesora Mustafe Imamovića. O njemu je Rekić govorio:

"Sitne ribe"

"Njegova supruga je rodica moje supruge. Naveo sam njegov stav u vezi s ratom u Hrvatskoj, o pitanju muslimana i njegovog zaključka da počinje okupacija BiH prebacivanjem JNA iz Slovenije i Hrvatske u Bosnu. Drugi slučaj bio je Isnah Deljanin, savjetnik u Predsjedništvu RBiH koji je sreo moju suprugu i savjetovao joj da napustim JNA. Pukovnik Glišović mi je u oba slučaja rekao da se ne bavim sitnim ribama" – prenosi “Slobodna Bosna” te nastavlja: 

- U oktobru 1991. Rekić, koji se već nalazi u saveznom SUP-u, po zadatku poziva Rasima Muharemovića, člana SDA kojeg još odranije prati, i indirektno ga pita da li ima oružja. Kada je Muharemović potvrdio, Rekić naziva Vasiljevića i obavještava o tome. Vasiljević traži da Rekić ponovo kontaktira Muharemovića i pita: "Ima li teškog oružja i odakle se nabavlja?"

O oružju su tokom razgovora koji se snimao govorili kao o "hrani" i Muharemović je potvrdio da ima i "teške hrane". Kasetu sa razgovorom Rekić nosi u Sarajevo, skrivao je u smotanom tepihu, da bi je sredinom novembra iscijepao, zapalio i bacio u WC-šolju. 

"Radna grupa"

Poslije prvih saznanja o naoružavanju u Bosni, koje se vrši preko SDA, Petar Gračanin, prvi čovjek SSUP-a, traži od Rekića da se pripremi da putuje za Bosnu kao član jedne grupe. Upoznat je o dogovoru Gračanina i Alije Delimustafića, tadašnjeg ministra MUP-a BiH, o formiranju jedne radne grupe.  

Jovica Trnčić je imenovan za šefa grupe, Stojan Davidović kao tehnički sekretar je vodio zabilješke i objedinjavao materijale, a Zeković i Rekić su imali zadatak da kontrolišu Davidovića i vrše nadzor nad poslovima pripreme odbrane u okviru centara službi bezbjednosti i stanica javne bezbjednosti. Prioritet je bio da se pokriju područja devet centara službi bezbjednosti.

Trebali su ustanoviti broj aktivnih i rezervnih pripadnika MUP-a, usklađenost nacionalne pripadnosti u odnosu na zastupljenost stanovništva na teritoriji, utvrditi da li svi radnici rezervnog sastava imaju službene legitimacije, poštuje li se regulativa oko nošenja i čuvanja službenog oružja, da li su vršene obuke u gađanju rezervnog sastava, provjeru obezbijeđenosti magacina od provale, te usklađenost broja dugih i kratkih cijevi sa stvarnim brojem radnika MUP-a - objavila je “Slobodna Bosna” 10. oktobra 1998. godine.

Sastanak s Delimustafićem

- U toku svog boravka u BiH Rekić je vršio nadzor na lokalitetima: Sarajevo, Pale, Kiseljak, SJB Centar, Hadžići i Tarčin, Bihać, Bosanska Krupa, Velika Kladuša, Bosanski Petrovac i Drvar, Livno, Tomislavgrad, Mostar, Čapljina, Čitluk, Široki Brijeg, Tuzla, Bijeljina, Kalesija, Zvornik, Banja Luka, Jajce. Kontrola nije obavljena u Bosanskom Novom, Bosanskoj Gradišci, Doboju, na području Podrinja kao ni u istočnoj Hercegovini, odnosno u Nevesinju, Gacku, Trebinju, Bileći i Ljubinju. Znači, na prostorima koji su kasnije proglašavani srpskim autonomnim oblastima i potom ujedinjeni u RS.   

Po dolasku u Sarajevo, Rekića i ostale članove grupe prima Avdo Hebib, tadašnji pomoćnik ministra MUP-a BiH. U SJB Centar Rekića načelnik i komandir stanice informišu o naoružavanju muslimana i namjerama srpskih policajaca da napuste miliciju. Tokom boravka u Sarajevu, u oktobru i novembru 1991., Alija Delimustafić, ministar unutrašnjih poslova, Rekića poziva u svoj kabinet.

Čekajući na sastanak s Delimustafićem, Rekić je prisutan kada ministrova sekretarica Julija Fikretu Muslimoviću zakazuje sastanak s ministrom Delimustafićem. "Čuo sam priče dok sam bio u Beogradu da je Muslimović negdje u septembru 1991. napustio JNA", pričao je Rekić – a prenijela “Slobodna Bosna” prije 19 godina.

(Sutra: Omeru Behmenu je Rekić ispričao priču o amidži)

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.