U nastavku senzacionalnog serijala od 10. oktobra 1998. godine, “Slobodna Bosna”, pišući o priznanju iz 1993. Seada Rekića, nekadašnjeg oficira KOS-a, pod naslovom "Delimustafić mi je savjetovao da Behmenu kažem kako mi je amidža robijao kao mladi musliman", opisuje dalje njegovo svjedočenje o tome kako se uoči agresije na BiH bavio cinkaroškim poslovima te tako referirao službi i o stavovima profesora Mustafe Imamovića. O njemu je Rekić govorio:
"Sitne ribe"
"Njegova supruga je rodica moje supruge. Naveo sam njegov stav u vezi s ratom u Hrvatskoj, o pitanju muslimana i njegovog zaključka da počinje okupacija BiH prebacivanjem JNA iz Slovenije i Hrvatske u Bosnu. Drugi slučaj bio je Isnah Deljanin, savjetnik u Predsjedništvu RBiH koji je sreo moju suprugu i savjetovao joj da napustim JNA. Pukovnik Glišović mi je u oba slučaja rekao da se ne bavim sitnim ribama" – prenosi “Slobodna Bosna” te nastavlja:
- U oktobru 1991. Rekić, koji se već nalazi u saveznom SUP-u, po zadatku poziva Rasima Muharemovića, člana SDA kojeg još odranije prati, i indirektno ga pita da li ima oružja. Kada je Muharemović potvrdio, Rekić naziva Vasiljevića i obavještava o tome. Vasiljević traži da Rekić ponovo kontaktira Muharemovića i pita: "Ima li teškog oružja i odakle se nabavlja?"
O oružju su tokom razgovora koji se snimao govorili kao o "hrani" i Muharemović je potvrdio da ima i "teške hrane". Kasetu sa razgovorom Rekić nosi u Sarajevo, skrivao je u smotanom tepihu, da bi je sredinom novembra iscijepao, zapalio i bacio u WC-šolju.
"Radna grupa"
Poslije prvih saznanja o naoružavanju u Bosni, koje se vrši preko SDA, Petar Gračanin, prvi čovjek SSUP-a, traži od Rekića da se pripremi da putuje za Bosnu kao član jedne grupe. Upoznat je o dogovoru Gračanina i Alije Delimustafića, tadašnjeg ministra MUP-a BiH, o formiranju jedne radne grupe.
Jovica Trnčić je imenovan za šefa grupe, Stojan Davidović kao tehnički sekretar je vodio zabilješke i objedinjavao materijale, a Zeković i Rekić su imali zadatak da kontrolišu Davidovića i vrše nadzor nad poslovima pripreme odbrane u okviru centara službi bezbjednosti i stanica javne bezbjednosti. Prioritet je bio da se pokriju područja devet centara službi bezbjednosti.
Trebali su ustanoviti broj aktivnih i rezervnih pripadnika MUP-a, usklađenost nacionalne pripadnosti u odnosu na zastupljenost stanovništva na teritoriji, utvrditi da li svi radnici rezervnog sastava imaju službene legitimacije, poštuje li se regulativa oko nošenja i čuvanja službenog oružja, da li su vršene obuke u gađanju rezervnog sastava, provjeru obezbijeđenosti magacina od provale, te usklađenost broja dugih i kratkih cijevi sa stvarnim brojem radnika MUP-a - objavila je “Slobodna Bosna” 10. oktobra 1998. godine.