BIH

Zašto Rekić nije učestvovao u akciji "Suha rebra"

Faksimil teksta iz “Slobodne Bosne” od 10. oktobra 1998. godine: Ostalo je nerazjašnjeno gdje je i kako Rekić proveo noć prije hapšenja Kneževića

E.D.A.

2.11.2017

“Slobodna Bosna” od 10. oktobra 1998. godine u nastavku svog senzacionalnog otkrića o priznanju koje je nakon hapšenja za špijunažu i izdaju države u Sarajevu dao bivši oficir KOS-a Sead Rekić, pojašnjava dalje kako je tokom 1991. godine Rekićevo ponašanje postajalo sve sumnjivije, a posebno nakon što je po nalogu šefa KOS-a Aleksandra Vasiljevića i pod mentorstvom Fikreta Muslimovića Rekić postavljen na važno inspektorsko mjesto u MUP-u RBiH. Tako SB nastavlja: 

Pozdravi od Vasiljevića

- Rekićevo ponašanje tokom akcije "Suha rebra" izazvalo je sumnju među bosanskim policijskim strukturama. Nalog za ovu akciju Rekić dobiva od Jusufa Pušine, pomoćnika ministra MUP-a, koji od njega traži da u Krajini uhapsi Željka Kneževića, člana terorističke organizacije "Suha rebra". Rekić i Nusret Smajlović Libe, koji je određen da učestvuje u akciji, dobijaju motorole, automobil i kontakt osobu - Ziju Kadića, načelnika CSB Bihać. Uputili su se u Bosanski Novi.

Međutim, Kneževićevo hapšenje je izveo Smajlović zajedno sa dvojicom bihaćkih policajaca. Za vrijeme akcije Rekić je stajao 50 metara udaljen od brijačnice u kojoj je Knežević uhapšen i nije učestvovao u njoj.

Upitan zašto nije učestvovao u akciji hapšenja kada je došao sa tim zadatkom, Libetu je objasnio da se nije smio eksponirati, jer mu porodica živi u Bihaću. Ostalo je nerazjašnjeno gdje je i kako Rekić proveo noć prije hapšenja Kneževića.

Sporne noći Rekić se službenim automobilom odvezao iz Bosanske Krupe, gdje su boravili. Nije ga bilo do jutra. Kasnije je tvrdio da je noć proveo sa izvjesnom Esmom, a po povratku u Sarajevo od Libeta je tražio da ga u izvještaju ne spominje.

Krajem februara 1992. Rekića zove pukovnik KOS-a Belošević i prenosi mu pozdrave od Vasiljevića i poruku da će on uskoro doći u Sarajevo.

Prikolica s jabukama

"Početkom marta Vasiljević me nazvao kući i predložio da se vidimo. Rekao sam mu da sam stalno na terenu i da nisam čovjek za ovo vrijeme. Odgovorio je da je već tu i da vozi prikolicu sa jabukama. Ja tu poruku nisam shvatio", prepričao je Rekić tadašnji razgovor s Vasiljevićem.

Kada je boravio u Sarajevu, general Aleksandar Vasiljević je preko Alije Delimustafića dogovorio susret s Izetbegovićem. Susretu su prisustvovala samo njih trojica. Tema razgovora je bilo ilegalno naoružavanje koje se vrši preko SDA. Prema Vasiljevićevim tvrdnjama, Izetbegović je negirao da se u BiH vrši bilo kakvo paravojno organiziranje i naoružavanje, a kada je šef KOS-a ponudio da pogledaju videokasetu sa sastanka PL-a, Izetbegović je rekao kako sve vjeruje i da neće dozvoliti da se bosanski narod sukobi sa JNA – tvrdila je “Slobodna Bosna” u tekstu od 10. oktobra 1998. godine.


Faksimil teksta iz “Slobodne Bosne” od 10. oktobra 1998. godine: Ostalo je nerazjašnjeno gdje je i kako Rekić proveo noć prije hapšenja Kneževića

Zločinačka organizacija, u namjeri da likvidira Zijada Kadića, ubila mu majku i teško ranila sestru 

Pojašnjenja radi, 6. novembra 1991. godine pripadnici zločinačke nacionalističke organizacije "Suha rebra" minirali su kuću Zijada Kadića, tadašnjeg načelnika Centra javne bezbjednosti Bihać i tadašnjeg republičkog poslanika u Vijeću građana BiH.

- Kuća je sravnjena sa zemljom zajedno s restoranom "Han", gdje je osnovana SDA Bosanske Krupe i gdje su se nalazile njene prostorije. U eksploziji je poginula Kadićeva majka, a njegova sestra je ostala teški invalid. Naš svjedok tvrdi da je Kadić trebao biti likvidiran iz dva razloga: da se u Krupi stvori krizna situacija i da se ukloni čovjek koji je trebao provesti nacionalni rebalans rezervnog i aktivnog sastava policije u skladu sa popisom stanovništva iz 1991., što liderima SDS-a nije odgovaralo.

Inače, ovaj slučaj nikada nije riješen, a naš izvor tvrdi da je napad na Kadićevu kuću naredio major Miloš Krnata, koji je radio u bezbjednosti Petog korpusa JNA u Banjoj Luci, uz saglasnost Kličkovića i Vještice. Nakon instrukcija iz centrale SDS-a, današnji stanovnik bihaćkog zatvora zagovarao je prištinski model: "Jednom stranom ulice trebaju ići Srbi, drugom Bošnjaci” - detalji su koje je objavio sedmičnik “Dani” 31. decembra 2004. godine povodom tadašnjeg hapšenja zbog ratnih zločina Miroslava Vještice, čovjeka od najvećeg povjerenja Radovana Karadžića za područje Krajine.

(Sutra: Rat i mir s Perišićem)

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.