U nastavku senzacionalnog serijala od 17. oktobra 1998. godine, „Slobodna Bosna” donijela je posebno zanimljive detalje o tome kako je Fadil Đozo, pomoćnik komandanta za logistiku Armije RBiH na Igmanu, prije nego što će biti smrtno ranjen u zasjedi u avgustu 1992. godine, otvoreno rekao da sumnja u Seada Rekića.

Dolazak na Igman

Inače, Rekić je tada na poziv komandanta Taktičke grupe 2 (TG-2) Mirsada Ćatića došao na Igman.

Opisujući kako je polovinom maja 1992. formiran Igmanski odred, SB dalje navodi da je Alija Delimustafić, iako je već bio smijenjen sa mjesta ministra MUP-a, tražio od Seada Rekića da se sastane sa Edibom Šarićem, načelnikom za poslove bezbjednosti, rekavši da je Šarić njegov čovjek.

- Rekić nastavlja održavati redovne kontakte sa bivšim ministrom. Pogotovo zato što je nakon Delimustafićeve smjene Sead Rekić, na preporuku Fikreta Muslimovića, bio najozbiljniji kandidat za novog ministra MUP-a BiH - pisala je “Slobodna Bosna”.

Tako je, piše dalje SB, Delimustafić tražio i da se Rekić “poveže sa Matom Šarlijom Daidžom, te ustanovi da li je krenuo prema Sarajevu i dovede ga u Pazarić”.

- U komandi na Igmanu Mirsadu Ćatiću Čuperku Rekić se predstavio kao izaslanik Mate Šarlije Daidže. Prema Ćatićevoj priči, Rekić mu je predao papir bez pečata na kome je pisalo da će Daidžin korpus „Kralj Tomislav” preuzeti komandu nad svim snagama na Igmanu. U potpisu je stajalo: “Zapovjednik svih snaga od Sarajeva do Mostara, general Mate Šarlija Daidža”.

Odavanje informacija

Ćatić je papir odmah pocijepao, a Daidžinom zamjeniku, poručniku Draganu rekao da može ući u sastav Igmanskog odreda, zvati se kako hoće i nositi zastavu koju hoće, ali pod uslovom da je u sistemu jedinstvene komande. Kada je stigao, Mate Šarlija Daidža se sa svojom vojskom smjestio u Buturović Polje.

”Obavijestio sam Delimustafića o Daidžinom dolasku u Tarčin, odnosno o tačnoj lokaciji u Buturović Polju gdje se nalazi. On me instruirao da utičem na Daidžu da dođe na taj pravac prema Sarajevu”, sjećao se Rekić.

Mada se Rekić na Igmanu predstavljao kao čovjek od Daidžinog povjerenja, Daidža nije vjerovao ni Rekiću ni Delimustafiću. Fadilu Đozi je rekao da upravo Rekić pod šifrom “Otrov” kontaktira sa četnicima i daje im informacije – objavila je „Slobodna Bosna” 1998.

(Sutra: Rekiću je preneseno da Đozo želi otići u Sarajevo i ispričati u MUP-u svoja saznanja o njemu)