BIH

Fikret Muslimović - glavna karika špijunskog trougla

Faksimil feljtona iz „Dana” od 14. decembra 2007. godine: Knjiga „Državna tajna 2” zasnovana je na najtajnijim dokumentima koji su pripadali Republici BiH i Republici Hrvatskoj

Piše: E.D.A.

16.11.2017

Osim „Slobodne Bosne”, slučajem „Rekić” bavio se i sedmičnik „Dani”, koji je prije 10 godina objavio feljton povodom izlaska nastavka knjige „Državna tajna” autora Semira Halilovića, poslanika u Skupštini Kantona Sarajevo i sina prvog komandanta Armije RBiH, generala Sefera Halilovića. 

“Čuo na pijaci”

Tako „Dani” u svom broju od 14. decembra 2007. prenose tada ekskluzivne dijelove Halilovićeve knjige:

- Indikativno je da general Vasiljević često spominje Seada Rekića kao svoga saradnika i demistificira detalje u vezi s njegovom špijunažom, ali istovremeno prešućuje ulogu Fikreta Muslimovića, svog ključnog čovjeka u Bosni, koji je glavna karika špijunskog trougla Vasiljević – Muslimović - Rekić, kao što je to prema MUP-u bio Delimustafić.

Rekić u svojoj izjavi, a što se zaključuje i iz drugih izjava, jasno potcrtava Muslimovića kao svoga šefa i obavještajnog mentora, ključnu vezu između Sarajeva i Beograda. Muslimović u svojoj izjavi na okolnosti saradnje sa Rekićem tvrdi da je Rekić bio dobar vojnik i da s njim, osim službenih, nikakve druge kontakte nije imao.

Faksimil feljtona iz „Dana” od 14. decembra 2007. godine: Knjiga „Državna tajna 2” zasnovana je na najtajnijim dokumentima koji su pripadali Republici BiH i Republici Hrvatskoj

Naivno, kako samo špijuni umiju, Muslimović kaže da je “od nekog momka na pijaci” čuo da je Rekić počeo raditi u MUP-u. Nadalje, Muslimović tvrdi da se sjeća jedne prilike u Beogradu kada mu je Rekić kazao da, po naredbi generala Vasiljevića, treba preći u Savezni SUP. Ovdje se postavlja pitanje da li je Muslimović “čuo na pijaci” ili je čuo od Rekića?  

Prijem u SDA

Muslimović o ovome obavještava glasnogovornika SDA, prof. Enesa Pelidiju, kojem govori da se radi o ubačenom špijunu, nakon čega Pelidija, prema vlastitoj izjavi, o svemu informira predsjednika Izetbegovića. (Zanimljiva je i komična Muslimovićeva priča o tome kako je otišao da obavijesti prof. Pelidiju o ubačenom Rekiću. Muslimović tvrdi da je “odmah sjeo na tramvaj” i otišao na stanicu, gdje je sve ispričao glasnogovorniku SDA - Pelidiji.) I nikome ništa.

Rekić i Vasiljević: Rad za KOS, protiv BiH

Štaviše, Rekića u SDA primaju i umalo ga upućuju prema PL-u BiH, što su u zadnji tren spriječili Halilović i Karišik. Dakle, nameće se pitanje ko je ovdje kome šta rekao, odnosno ko govori istinu, a ko laže? Ako je Pelidija prenio Izetbegoviću poruku, kako je bilo moguće da Rekić i dalje biva prisutan oko SDA? Odnosno, Izetbegović nikada nije niti potvrdio niti negirao navode Rekića, Pelidije i Muslimovića.

Zašto bi špijun Rekić obavještavao špijuna Muslimovića gdje treba ići, osim ako Muslimović nije involviran u tu operaciju!? Odnosno, kada je počeo rat, zašto Muslimović nije rekao nekome iz državne ili armijske bezbjednosti informacije o Rekiću, već ih je, navodno, saopćio (a kome drugom) predsjedniku Izetbegoviću, koji se uvijek, iz samo njemu znanih razloga, stavljao u zaštitu Muslimovića - prenijeli su „Dani” prije 10 godina.

Stručnjak kojeg hvali Vasiljević 

- Znači, Muslimović ipak nije odao svog saradnika Rekića sve do momenta dok Rekić nije odao njega. Isti se slučaj ponovio sa Enverom Mujezinovićem. Vasiljević “priznaje” Rekića, ali prešućuje Muslimovića (tek ga hvali kao “stručnjaka”), što ukazuje da je Muslimović - budući da nije uhvaćen i ispitivan kao Rekić, moguće još uvijek aktivan špijun KOS-a. Također, Mujezinović ostaje po strani, niko ga ne uključuje u špijunske sukobe u koje će se on sam uključiti u trenutku kada bude imao kapacitet šefa tajne policije u Sarajevu. Pričati o Rekiću ili Vasiljeviću nemoguće je i hijerarhijski neizvodivo bez Muslimovića i Mujezinovića sa druge strane. Posebno ako se sagledaju izjave involviranih u slučaj „Rekić” - prenijeli su „Dani” navode Semira Halilovića 2007. godine.

(Sutra: Kada i kako počinje zaplet špijunske priče)

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.