- U decembru 1992. Hasan Hakalović Hakala, komandant 43. brigade Neretvica, uhapsio je u selu Parsovići generala Jovana Divjaka, inspektora sigurnosti, nedavno preminulog Dragana Andrića (prije nekoliko godina visokog dužnosnika FOSS-a), braću i svu porodicu Zejnila Delalića. Sve osim samog komandanta TG-1. Optužba: obavještajni rad za neprijatelja – opisuje dalje „Slobodna Bosna” 7. oktobra 2004. godine pod naslovom: „Zločin u Repovcima uvod u građanski rat u Hercegovini: Dugogodišnji saradnik Udbe Zejnil Delalić „Nil” i KOS-ovac Sead Rekić „Otrov” ubistvom Bošnjaka otvorili pokolj nad Srbima i Hrvatima u Hercegovini!”. 

Posjeta Parsovićima

Podsjetimo, komandant TG 1 bio je Zejnil Delalić, dok je Sead Rekić bivši oficir KOS-a i najbliži saradnik Fikreta Muslimovića, a koji i dan-danas savjetuje Bakira Izetbegovića, predsjednika SDA i člana Predsjedništva BiH. SB u tekstu otprije 13 godina nastavlja:

- U selo Parsoviće stižu Alija Izetbegović, Bakir Alispahić, Safet Oručević, advokat Faruk Balijagić, mostarski isljednici Emir Bijedić (sada jedan od direktora SIPA-e) i Ramo Masleša (bivši federalni ministar policije), i vojni inspektor iz Konjica Amer

Bilalović. Nakon istrage protiv Delalića, advokat Balijagić izvještava Izetbegovića da nema elemenata za Delalićevo sudsko gonjenje.  

Tek poslije razgovora između Izetbegovića i Hakalovića, Delalić je u pratnji Bijedića, Masleše i komandanta IV korpusa, generala Arifa Pašalića (poginuo u saobraćajnoj nesreći) proveden do Mostara, gdje su ga kasnije preuzeli vojnici Kažnjeničke bojne Mladena Naletilića Tute. Tada Delalić odlazi u Podace kod brata, a odatle u Zagreb i Beč.

Prilikom suđenja Zejnilu Delaliću u Haagu 1998. za svjedoka je bio pozvan i komandir Vojne policije Nermin Mangić Manga, ali mu na kraju Delalićeva odvjetnica Edina Rešidović nije dozvolila da svjedoči.

„Rešidović je tražila od mene da ne spominjem kako mi je pretpostavljeni bio Delalić, već Nedžad Špago. Ja sam rekao da je Delalić bio pretpostavljeni Špagi. Onda me Rešidović ucijenila da ću ja biti optužen po komandnoj odgovornosti za ubistvo Dragana Živaka od strane mog vojnika. Sa isljednicima Tribunala nisam mogao ostvariti kontakt jer je sve moje razgovore prevodila kćerka Edine Rešidović. Zato se nikada nije ni otkrilo do kraja zašto je uopće došlo do odmazde nad Srbima i Hrvatima po Konjicu i ko je na to isprovocirao nas Bošnjake”, kaže za SB Mangić.

Odmah nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, o svom privođenju i isljeđivanju u operaciji „Trebević 3” šef konjičke policije Jasmin Guska je izjavio: „Smetao sam oficirima JNA. Ja sam jedan od osnivača Zelenih beretki na području Hercegovine. Svi ti koji su se u početku borili, sačuvali teritorije i nešto oslobodili, svi smo mi nekome smetali. Ne samo u Konjicu. A oni što su gubili teritorije i gradove, oni napreduju i svi su na visokom položaju”. Sada se pokazuje da je ova izjava načelnika Guske bila u velikoj mjeri tačna; istraga koju je Ramo Masleša, federalni ministar policije, počeo 2001. nikada nije dala rezultate.

Ključna mjesta

Sudski proces nikada neće ni početi jer svi ljudi koji su bili učesnici ili osumnjičeni i danas zauzimaju ključna mjesta u vlasti u ime SDA, SBiH i HDZ-a u Hadžićima, Konjicu, Jablanici i Mostaru. Dok je njih, zločin u Repovcima nikada neće biti sudski procesuiran...

Motivi ubistva: Ratko Mladić u vezi sa „Otrovom” Rekićem 

- Kada se desilo ubistvo devet pripadnika ABiH, prema taktičko-operativnoj analizi Prvog korpusa Vojske FBiH 18. divizije KOV rađenoj u aprilu 2000., 85 posto teritorije općine je bilo pod kontrolom ABiH i HVO-a (dio Boraka i Boračkog jezera pod kontrolom četnika). U isto vrijeme, ŠVK ABiH u Sarajevu provodi plan prve deblokade Sarajeva (operacija Koverat).

Obavještajna služba Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS Ratka Mladića ima informacije od „Otrova” da se TG-2 na Igmanu naoružava municijom iz tvornica namjenske industrije u Konjicu, ali i da je veliki nedostatak artiljerije - ustvrdila je „Slobodna Bosna” u ovom tekstu, navodeći i da se lako i teško naoružanje nabavljalo i od srpske i hrvatske strane, a da su pare završavale u rukama Ratka Mladića.

- Pošto su Repovci čvorište puteva za opskrbu municijom HVO-a preko Fojnice, Kreševa i Kiseljaka, a kako ABiH i HVO pripremaju deblokadu grada, srpska komanda procjenjuje da će teško zaustaviti deblokadu iz pravaca Trnova, Ilidže, Kiseljaka i Rakovice. Zato im treba raskol u bošnjačko-hrvatskoj komandi - tvrdi se u tekstu SB-a od 7. oktobra 2004. uz tezu da su ubijeni u Repovcima, prema svemu sudeći, kolateralna šteta ratne obavještajno-taktičke operacije srpskog KOS-a i hrvatskog SIS-a, čiji su naredbodavci i izvršioci bili Bošnjaci, komandanti jedinica u Konjicu, Jablanici, Repovcima, Tarčinu, Pazariću i Sarajevu... 

(Nastavak feljtona donosimo u ponedjeljak)