BIH

Koristimo zakon iz bivše SFRJ koji ne poznaje 90 posto metoda liječenja neplodnosti

Piše: Senka KURT

4.3.2018

Pet godina u Parlamentu Federacije BiH vodi se borba da se donese zakon o biomedicinski potpomognutoj oplodnji. Prvi je to korak kojim bi se olakšao proces liječenja pacijenata kojih je, prema procjenama, čak 50.000!

Pred parlamentarcima su dva prijedloga, jedan Socijaldemokratske partije, drugi Vlade Federacije. Politika i političari koji se rado vraćaju u prošlost kroje nam sadašnjost, pa se žele umiješati i u budućnost.

Siva zona

- Zakon zbog zakona nikom nije potreban, već ga treba maksimalno prilagoditi pacijentima - uvjeren je Elvir Karajbić, SDP-ov zastupnik u Federalnom parlamentu, koji je sa suprugom dobio nasljednice putem vantjelesne oplodnje.

Stoga iz iskustva zna kako bi zakon, između ostalog, riješio i finansiranje vrlo skupih postupaka.

Iz Sarajevskog otvorenog centra (SOC), gdje je urađena uporedna analiza dva prijedloga zakona, ističu da je najvažnije što prije vratiti na dnevni red ovo pitanje.

- Radi se o velikom broju ljudi, ali, nažalost, i o postojanju sive zone koja omogućava iskorištavanje i zloupotrebe položaja ljudi koji ne mogu ostvariti potomstvo – upozorava Inela Hadžimešić iz SOC-a.

Iz SOC-a naglašavaju da je Bosna i Hercegovina jedina zemlja u regionu koja nema zakon o biomedicinski potpomognutoj oplodnji, ni na entitetskom, a kamoli na državnom nivou.

Doktor Ermin Čehić, ginekolog i subspecijalista humane reprodukcije, načelnik Centra za humanu reprodukciju u Zenici, napominje nam da zakon ipak postoji.

- Koristimo zakon iz bivše SFRJ, kada se nije znalo za 90 posto metoda koje sada primjenjujemo u liječenju neplodnosti - kaže dr. Čehić.

Poznato mu je da je novi zakon predlagan već dva puta, aktivno je učestvovao u izradi onog iz 2014. godine Federalnog ministarstva zdravstva. Podsjeća kako se Evropski parlament već deceniju bavi ovim problemom, te da je Rezolucijom iz februara 2008. pozvao članice da osiguraju pravo parova na univerzalnu dostupnost tretmanima u liječenju neplodnosti.

- Dakle, ne samo da treba, nego je država i dužna osigurati ovakav vid zdravstvene zaštite. Postoji još niz direktiva Evropskog parlamenta kojima se uređuju oblast kvaliteta i sigurnosti tkiva i ćelija ljudskog porijekla, a koje obuhvataju i reproduktivne ćelije, prikupljanje, obradu, pohranjivanje... Posebna je direktiva i o određenim tehničkim zahtjevima kod darivanja, pribavljanja, testiranja tkiva i ćelija ljudskog porijekla... - ističe dr. Čehić.

Napominje i kako Evropsko udruženje za humanu reprodukciju (ESHRE) promovira osiguranje najboljeg mogućeg tretmana za parove bez djece, pri čemu istovremeno brine da ti parovi ne budu izloženi nepotrebnim rizicima ili neefikasnim tretmanima.

- ESHRE smatra da je važno da postoji koherentnost između odluke države da podrži programe asistirane reprodukcije, kako finansijske tako i zakonodavne strategije, od kojih zavisi kvalitet usluga. Osnova prakse asistirane reprodukcije jeste laka dostupnost različitih tretmana - napominje dr. Čehić.


Bijela kuga

Naša javnost, s vremena na vrijeme, ostane zatečena podacima koji pokazuju tendenciju porasta bijele kuge. I ovaj problem djelimično bi se mogao prevazići uz poticaje na roditeljstvo finansiranjem liječenja neplodnosti biomedicinski potpomognutom oplodnjom, porodiljskim naknadama, sufinansiranjem troškova vrtića...

Sva ta pitanja, nažalost, ostaju mrtvo slovo na papiru.

Postupci biomedicinski potpomognute oplodnje su skupi, finansijski i psihički iscrpljuju parove, te dovode u pitanje njihovu egzistenciju.

Vlada Federacije BiH, inače, predložila je da se zakonom definira broj postupaka koji se mogu obaviti na teret Zavoda zdravstvenog osiguranja kako bi parovi u svim kantonima dobili podjednak tretman. Lijepo zvuči, ali hoće li ikada stići na dnevni red?!

Nadamo se najboljem 

- Iza sebe imam dvije trudnoće, obje su završile spontanim i na kraju smo se suprug i ja odlučili na vantjelesnu oplodnju - govori 42-godišnja Jasna K. iz Sarajeva.

Odlučili su se za jednu tursku kliniku sa sjedištem u Sarajevu.

- Sve nas je koštalo oko 4.000 KM. Čini mi se da se tako kreću cijene i u drugim klinikama u BiH. Odlučila sam se za privatnika jer, gdje god sam išla u državne ustanove, užasne su gužve bile. Čekamo i nadamo se najboljem - govori Jasna K., nadajući se da će joj općina u kojoj živi refundirati troškove ili bar dio.

- Nedavno sam čitala da moja općina snosi sve troškove. To je dobra vijest, ali šta je s onim mnogim parovima koji nemaju sreću živjeti u toj općini gdje vam potomstvo zavisi od odluke općinskog vijeća – dodaje Jasna.

 Refundiranje, kantoni, entiteti, kriteriji

Pitanje potpomognute oplodnje različito je regulirano od kantona do kantona i ograničava starosnu dob pacijentica.

Pacijentice u Kantonu Sarajevo, pod uvjetom da su mlađe od 40 i da ranije nisu uspijevale ostati trudne niti su rađale, mogu refundirati dva postupka: prvi u iznosu od 4.000 KM i drugi od 2.000 KM.

Tuzlanski kanton refundira dva postupka u iznosu od 2.000 KM. U Unsko-sanskom kantonu refundira se jedan postupak od 3.000 KM, s tim da se raspisuje tender na kome se, na osnovu raspoloživog budžeta, bira određeni broj parova kojima se finansira postupak u toku te kalendarske godine.

Zeničko-dobojski kanton sredstva refundira jedanput i to od 2.000 KM, a Srednjobosanski, također, jedanput, u iznosu od 3.000 KM.

Fond zdravstvenog osiguranja RS finansira dvije procedure vantjelesne oplodnje, također pod određenim kriterijima koje parovi moraju ispunjavati.



Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.