Španska prijestonica svakom posjetiocu oduzima dah čim stupi na njenu teritoriju. To je grad dragih i prijatnih ljudi, čistoće, ukusne hrane, idealno uređenog saobraćaja i, naravno, velikog Real Madrida. No, krenimo redom.

Tramvaji i autobusi

Ukoliko se iz Sarajeva uputite u Madrid, trebat će vam, otprilike, osam sati iako letite avionom. Iz Sarajeva, naime, ne postoji direktna aviolinija za Madrid pa putnici presjedaju u Minhenu. No, sve tegobe aerodromskih čekaonica ubrzo ćete zaboraviti čim izađete sa madridskog aerodroma.

Ukoliko ste prvi put u ovom gradu, kao što sam to ja bio, nemojte se previše osloniti na svoj engleski, jer Španci vjeruju samo, naravno, svom jeziku. U gradu nigdje nećete naići na bilo koji drugi natpis osim na španskom. Prijatelji su mi pojasnili da Madrid nije turistički grad pa se njegovi stanovnici i ne trude pretjerano da prilagode svoj život stranim gostima.

No, vrlo su ljubazni, što nigdje drugo nisam vidio. Trude se pomoći, pokazati kako da koristite metro, da pronađete hotel ili dobar restoran.

Madridski metro čini se jednim od najsavršenijih na svijetu. Osim što, zbog iznimne čistoće i pažljivog održavanja, izgleda kao da je otvoren prošle sedmice, na svakom koraku ostavlja vas bez riječi i iznimnom funkcionalnošću. Naime, kada kupite sedmičnu kartu, možete je koristiti koliko god želite kako za metro, tako i za tramvajski i autobuski saobraćaj po cijelom gradu. Za male pare proputujete cijeli grad.

Madrid je grad impozantnih monumentalnih građevina, s kojih se nerijetko ponosno vihore španske zastave. Ovakav prizor vidjet ćete i na privatnim kućama, prozorima, gdje god je to moguće.

Afričke izbjeglice

U Madridu se nalazi naselje San Kristobal, u kojem su smještene afričke izbjeglice. Cijele porodice iz Senegala, Obale Slonovače, Nove Gvineje… stanuju ovdje, dok se ne snađu. Na prvi pogled zaista imaju uređen život, sve izgleda uredno, kako ulice, tako i parkovi, a imaju i veliki bazen. Nikad ne biste pomislili da je u pitanju izbjeglički kamp. Inače, i razlog mog putovanja bila je posjeta ovom naselju.

Što se tiče hrane, Španci su pravi gurmani. Jedu dosta mesa i povrća i, naravno, piju ukusna vina. U vrijeme poslijepodnevnog ručka, brže-bolje zatvore prodavnice, banke, pošte... I sat provedu u objedu. Veoma cijene hranu, a posebno su ponosni na svoju tortilju, koju prave od krompira, jaja i luka. Ona se može nabaviti na svakom koraku i strašno je jeftina.

Ukoliko ste ljubitelj tradicionalnog španskog plesa flamenka, skoro na svakom koraku možete uživati u njemu. Doduše, ulaznica košta 40 eura pa su, zbog ovako visoke cijene, klubovi i sale gdje se izvodi, uglavnom poluprazni.

Madrid definitivno nije grad turista. U razgovoru s nekim prijateljima saznao sam da ih bude nešto više krajem aprila i maja, dok na Pirinejski poluotok ne stignu velike vrućine.

Tokom moje posjete ovom gradu, igrao je slavni Real, a gradske ulice i prostor oko stadiona Santijago Bernabeu bile su ispunjene nogometnim fanaticima iz cijele Španije. Skoro su svi uglas pjevali i skandirali ime poznatog kluba, obučeni u prepoznatljive bijele dresove.

Mačke i psi

Madrid je grad mačaka i pasa. Parkovi su ispunjeni ovim divnim životinjama, a njihovi vlasnici se oko njih zaista trude. Česta slika su i ulični pjevači i plesači, koji prolaznicima zaokupljaju pažnju izvođenjem tradicionalnih španskih pjesama.

Bez rijeke, ali sa sotonom

Osim što je jedini evropski grad kroz koji ne protječe rijeka, manje je poznato da je Madrid možda jedini grad na svijetu koji ima spomenik posvećen sotoni. Angel Kaido, pali anđeo, smješten je u zasebnom parku, a predstavlja upravo sotonu.