- Rastrošnost, nepotizam, samovolja, nezakonito upošljavanje nedoraslih, često i polupismenih kadrova u Ministarstvu vanjskih poslova BiH i ambasadama naše zemlje, urušavanje i ono malo ugleda koje BiH ima širom svijeta... Ukratko, to bi bio rezultat četiri godine duge vladavine Svena Alkalaja u Ministarstvu vanjskih poslova BiH. A kako je, zapravo, proteklih godina funkcioniralo Alkalajevo Ministarstvo najbolje oslikava primjer jednog od čelnih ljudi MVP-a BiH Harisa Lukovca. 

Jedini obrazac

Ovako počinje tekst koji je 9. decembra 2010. godine objavljen u „Slobodnoj Bosni” pod naslovom „Okvir za sliku Harisa Lukovca”, u kojem se dalje navodi: 

- Bivši policajac MUP-a BiH, zatim bošnjačke obavještajne službe AID, ratni komandant jedinice „Biseri”, poslijeratni diplomata u Hagu i Briselu, sve je to bio Haris Lukovac prije svog dolaska u MVPBiH i imenovanja za šefa Sektora za opće poslove. Njegovim dolaskom označen je početak ere strahovlade, nepotizma, bahatosti i primitivizma, što je zapravo i jedini obrazac po kojem Lukovac zna funkcionirati.

Lukovca je ranih osamdesetih godina prošlog vijeka u policijske strukture uveo pokojni Branko Pletikosa, u to vrijeme vrlo važna ličnost u strukturama državne bezbjednosti BiH.

Pletikosa, koji je na početku rata ubijen snajperskim hicem sa srpskih položaja u naselju Nedžarići, bio je po zanimanju ugostitelj i dobro je poznavao Lukovčevog oca, „provjerenog” inspektora sanitarne struke sa sarajevskog Bistrika.

Lukovac je neposredno pred rat bio zaposlenik Pete uprave Republičkog SUP-a sa ne baš idealnim profesionalnim i moralnim karakteristikama.

Odmah na početku rata imenovan je za komandanta jedinice „Biseri”, koja je obezbjeđivala zgradu i tadašnjeg predsjednika Predsjedništva BiH Aliju Izetbegovića, kao i njegovog dugogodišnjeg bliskog suradnika Harisa Silajdžića. Lukovac je na mjestu Izetbegovićevog bodyguarda naslijedio Jusufa Škrijelja i godinama je bio jedan od najbližih Izetbegovićevih suradnika.

Ubistva i pljačke

Bezbjednosna procjena policijskih struktura u Sarajevu bila je da je prvi krug osiguranja Alije Izetbegovića mjesecima prije rata oformio lider SDA iz Sandžaka Sulejman Ugljanin -

uglavnom je bila riječ o problematičnim osobama s debelim policijskim dosjeima, od kojih su neki bili optuženi i za najteža krivična djela poput ubistava i pljačke.

Primjera radi, kada je Izetbegović na samom početku rata putovao u Ohrid na razgovor sa načelnikom Generalštaba JNA Blagojem Adžićem, niko iz njegovog osiguranja ga nije mogao niti smio pratiti – svi su, po različitim osnovima, bili “zreli“ za hapšenje u Makedoniji - tvrdi se u tekstu „Slobodne Bosne od 9. decembra 2010. godine.

Oružani sukobi pripadnika „Bisera” sa policijom

- Uvođenjem Lukovca u sistem osiguranja Alije Izetbegovića policija je htjela instalirati elemente kakvog-takvog institucionalnog, sistemskog osiguranja prvog čovjeka države.

Zvanično su „Biseri” bili pod komandom Ministarstva unutarnjih poslova, no stvarni komandant uvijek je bio Izetbegović koji je Lukovcu povjerio zadatak stvaranja i profiliranja ove jedinice. Zbog ovakvog ustrojstva nisu bili rijetki ni oružani sukobi pripadnika „Bisera” sa policijom - pisala je “Slobodna Bosna“ prije osam godina.

(Sutra: Treniranje strogoće, maltretiranje uposlenih, nezakonito uzimanje novaca)