"Sve su Drine ovog svijeta krive, nikada se one neće moći sve ni potpuno ispraviti, nikada ne smijemo prestati da ih ispravljamo", zapisao je naš nobelovac Ivo Andrić u svom djelu "Znakovi pored puta".  

Zaustaviti rušenje

Palo je na pamet nobelovcu i jednom od najvećih književnika 20. stoljeća da zapiše živu istinu koja se ne dokazuje. A književni kritičari su decenijama poslije istraživali, zapisivali, i uvijek dolazili do jednog - Višegrad i ljudi u njemu činili su najmanje 50 posto inspiracije i temelja za Andrićev književni opus.

E, ako je ovaj grad nobelovcu i velikom književniku služio kao temelj i potka za njegovo književno stvaralaštvo, onda mora da i danas u tom, u brojnim pjesmama opjevanom, gradu Višegradu ima nešto.

Prvo i nezaobilazno, tu je most Mehmed-paše Sokolovića koji svakog posjetioca istovremeno zapanji i izazove u njemu dozu strahopoštovanja. Nije još utvrđeno je li ljepši ljeti, zimi, danju ili noću.

To je zadužbina vezira Mehmed-paše Sokolovića, rođenog u selu Sokolovići pored Rudog. Prelijepi most je Mehmed-paša dao sagraditi 1571. godine. Građen je šest ljeta. A gradio ga je Kodža Mimar Sinan.

Legenda kaže da je vila Brodarica ometala i noću rušila sve što bi se preko dana gradilo. Tada je nešto iz vode progovorilo i savjetovalo neimara da pronađe dvoje djece, blizance, brata i sestru Stoju i Ostoju, i uzida ih u srednje stubove mosta kako bi se zaustavilo njegovo rušenje. Nakon što su djeca uzidana u zidove, neimar je ostavio otvore kako bi ih njihova majka mogla hraniti...

Ovog ljepotana sa 11 lukova, koji je uvršten i na UNESCO-ovu listu kuturne baštine, godišnje obilaze hiljade turista.

Ispod mosta ljeti se mogu vidjeti stotine brodica. One čine nezaobilazni dio turističke ponude Višegrada. Brodari nude plovidbu Drinom za svega četiri marke, a usput je moguće zabaciti štap i upecati poneku ribu, plivati te iz druge perspektive vidjeti sve ljepote Višegrada.

Višegrad ima i mnoge druge znamenitosti. Kao i za većinu drugih mjesta, pojava u BiH, tako i za kulu uzvodno od mosta postoje dvije verzije priče.

Na strmoj obali od sivog krečnjaka, i sa jedne i sa druge strane, vide se okrugle udubine. Kao da su u kamen urezani tragovi kopita nekog konja natprirodne veličine; oni idu odozgo sa starog grada, spuštaju se niz liticu do rijeke i pojavljuju se opet na drugoj obali, gdje se gube pod mrkom zemljom i rastinjem.

Djeca, koja duž te kamenite obale, za ljetnih dana, po cijeli dan love sitnu ribu, znaju da su to tragovi davnih vremena i starih ratnika. Tada su na zemlji živjeli veliki junaci, kamen je još bio nezreo i mekan kao i zemlja, a konji su bili, kao i junaci, džinovskog rasta.

Živopisna dolina

Prema jednoj verziji, to su tragovi Šarčevih kopita, konja Marka Kraljevića koji je tamnovao gore u Starom gradu pa pobjegao iz njega, spustio se niz brdo i preskočio Drinu, na kojoj tada nije bilo ćuprije.

A druga priča kaže da je to bio Alija Đerzelez na svojoj krilatoj bedeviji, koji je, kao što je i poznato, prezirao skele i skeledžije i preskakao rijeke kao potočiće.

Iz Višegrada kreće i „ćiro“ uskom prugom do Mokre Gore u Srbiji. To je jedna od najatraktivnijih trasa starih željeznica u Evropi. Tokom vožnje prolazi se kroz živopisnu dolinu rijeke Rzav, a obilazi se i kompleks manastira Dobrun s crkvom iz 14. stoljeća.

Met Ridli (Matt Ridley) iz Velike Britanije kaže da je očaran ljepotama Višegrada.

- Ovo je zaista prelijepo. Gdje god se okrenem, postoji neka historijska priča i legenda. Ljudi su zaista ljubazni, a priroda je fascinantna - navodi ovaj Britanac.

Tako otprilike kažu i hiljade drugih turista koji svake sezone posjete Višegrad.

Andrićgrad na poluotoku