Mada Zakon o radu propisuje minimalno 20 radnih dana godišnjeg odmora, ovo se poštuje samo u javnom sektoru i nekim većim privatnim kompanijama. Dosta radnika u realnom sektoru bude uskraćeno za ovo pravo i dobije ukupno pet ili deset radnih dana odmora za cijelu godinu, što je izraženo posebno u trgovini i ugostiteljstvu.
Raširena pojava
Pritom, često se radnicima od plaće odbija odlazak na godišnji odmor, a regres im je samo misaona imenica.
- Imam 15 dana odmora. Naravno, tu spada i vikend. Ne narađujem taj odmor, ali mi se odbije od plaće - kazala nam je jedna od radnica u trgovini u Sarajevu.
Mersiha Beširović, predsjednica Sindikata trgovine BiH, kaže da je u ovom sektoru generalno raširena pojava da se koristi samo jedna sedmica u sezoni odmora, dok potpredsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH Selvedin Šatorović upozorava da su tamo gdje nema sindikata, radnici osuđeni na milost i nemilost.
- Upitno je radno vrijeme, radna sedmica traje više od 40 sati i ne plaća se prekovremeno. Kršenje zakona dešava se i kod korištenja godišnjeg odmora – dodao je Šatorović.
Da uposleni ne dobiju 20 radnih dana odmora, kazao nam je i predsjednik Sindikata tekstila, kože, obuće i gume BiH Ramiz Omanović.
Situacija u kršenju radničkih prava i u ovom segmentu ista je i u RS i u FBiH.
Mali poduzetnici
- Imate lepezu zloupotreba korištenja godišnjeg odmora od dijela poslodavaca. Najkritičnije je kod malih poduzetnika, gdje ljudi rade za najnižu plaću, imaju jedan-dva slobodna dana mjesečno, a dobiju pet ili deset dana godišnjeg odmora i to je to. Ljudima se računaju subote i nedjelje u odmor, a ne bi smjelo. To je prisutno u trgovini, građevinarstvu, poljoprivredi, tekstilnoj industriji - kazala je Ranka Mišić, predsjednica Saveza sindikata RS.
Nismo se uspjeli izboriti
Muhamed Pašukanović, glavni federalni inspektor rada, napominje da, prema novom Zakonu o radu, ova inspekcija ima nadležnost samo nad većinski državnim firmama, gdje je sve u redu, ali da iz iskustva može reći da se u privatnom sektoru ne poštuju prava na godišnji odmor.
- Ili ga radnici ne dobiju nikako ili dobiju ispod minimuma. Radnik, ako tako neće, može ići, razmišljanje poslodavca je da ima na birou ko hoće. Nažalost, nismo se uspjeli izboriti s tim problemom. Poslije rada nacrno, taj teren je najlošiji. Borimo se za one osmice koje su bile u Evropi prije 150 godina, osam sati rada, osam sna i osam odmora - ističe Pašukanović.
