OTKRIĆA Skinuta oznaka tajnosti s arhiva Stejt departmenta

Amerikanci su se bojali za Tita

Nakon invazije SSSR-a na Afganistan, Džimi Karter poslao predsjedniku Jugoslavije pismo u kojem mu je čak ponudio neku vrstu ulaska u NATO

S. NUMANOVIĆ
22.12.2018 18:06

Karter: Ponudio pomoć Jugoslaviji u februaru 1980. godine

Kada je Sovjetski savez u decembru 1979. godine izvršio invaziju na Afganistan, došlo je do prave pometnje u Sjedinjenim Američkim Državama. Neočekivana brutalna agresija Moskve shvaćena je i kao udar na svjetski poredak i vrlo mogući uvod u preraspodjelu moći i interesa.  

Ponuđena pomoć  

Džimi Karter (Jimmy Carter), tadašnji predsjednik SAD, već u februaru 1980. poslao je pismo predsjedniku Jugoslavije Josipu Brozu Titu informirajući ga o stajalištima američke vlade u vezi sa stanjem u Afganistanu. U pismu je Karter Titu ponudio i svaki vid neophodne pomoći Jugoslaviji, kako bi ona ostala izvan dometa Moskve i nastavila biti ključni faktor Pokreta nesvrstanih.

To se navodi u upravo objavljenim izvještajima Stejt departmenta posvećenim stanju u Afganistanu od 1977. do 1980. godine.

Iz brojnih dokumenata, s kojih je skinuta oznaka tajnost, može se iščitati koju je ulogu Titova Jugoslavija imala u tadašnjem svjetskom poretku.

Tako se može naći nekoliko dokumenata u kojima se opisuju direktni razgovori američkih i sovjetskih zvaničnika u kojima se ističe i važnost da Jugoslavija ostane netaknuta, ali i cjelovita i stabilna država, te da je to bio bitan američki nacionalni interes na globalnoj sceni.

Dokumenti govore o stanju u Afganistanu, ruskim aktivnostima i zločinima koji su počinjeni, otporu koji se konstituira...

Iz dokumenata se može iščitati da su se Amerikanci bojali da bi SSSR mogao izazvati prevrat i u Jugoslaviji i ustoličiti sebi odanog lidera. U tom kontekstu spominjane su još i Čehoslovačka, ali čak i Rumunija.

Analitičari Vašingtona stalno su upozoravali da invazija na Afganistan uopće ne utječe na sovjetsku vojnu moć, da je svega pet, od ukupno 173 divizije, angažirano na tom ratištu i da bi Moskva komotno mogla voditi paralelno više ratova, uključujući i najmanje jedan na evropskom kontinentu – u Jugoslaviji!

Strateški interes

Kada je Jugoslavija u pitanju, SAD su bile strateški zainteresirane da Titova vlast održi stabilnom svoju politiku kada je rat u Afganistanu u pitanju. Ističe se i detalj da je zvanični Beograd među prvima, i to vrlo oštro, osudio sovjetsku invaziju. Često se kroz dokumente ističe da je Jugoslavija postojana u svom stavu, da ga ne mijenja i da ga postepeno prihvata i većina ostalih država Pokreta nesvrstanih.

U debatama o Jugoslaviji u to doba i u vezi s Afganistanom, stalno se provlači i strepnja da bi Sovjetski savez mogao izazvati promjenu režima u Beogradu, suočen sa sve većim otporima svojoj politici u svom vojnom savezu - Varšavskom paktu.

Zvanični Vašington u više je navrata Titu nudio tješnju saradnju, pa čak i neku vrstu ulaska u NATO!

  • Faksimil naslovnice dokumenta s kojih je skinuta oznaka "tajno"
    Faksimil naslovnice dokumenta s kojih je skinuta oznaka "tajno"

Jugoslavensko oružje u Afganistanu

Iako je Tito najoštrije osudio sovjetsku invaziju na Afganistan, Jugoslavija nije prihvatala da se direktno upliće u tamošnji rat. Na jednom sastanku u Vašingtonu debatiralo se o tome kako da se jugoslavensko, tada vrlo kvalitetno oružje, nađe u rukama pobunjenika.

Posebno je zanimljivo bilo pratiti raspravu kako da se SAD domognu raketa „Strela“.

Predloženo je da Egipat, koji je vrlo snažno podržavao pobunu u Afganistanu, koristeći dobre veze s Jugoslavijom, kupi to oružje i prebaci ga pobunjenicima u Pakistanu, a odatle u Afganistan.

Planeri su prihvatili tu ideju i ona je prenesena Egipćanima.

NA VRH