Prvi put se u Njemačkoj pred sudom našao jedan svećenik zato što je izbjeglom Afganistancu dao crkveni azil i tako ga godinu čuvao od deportacije. Proces u Bavarskoj je okončan - ali bez presude.
Pastor Ulrih Gampert (Ulrich) iz Imenštada i njegova crkvena zajednica bili su više od godinu utočište izbjeglici iz Afganistana kojem su dali crkveni azil. Pravosuđe ga je zbog toga optužilo za pomaganje i podržavanje nedozvoljenog boravka u Njemačkoj, navodi DW.
Gampert je u najprije dobio kaznu u iznosu od 4.000 eura. No, kako je on na to uložio prigovor, slučaj je završio pred sudom. Prema procjenama stručnjaka, ovo je prvi slučaj u Njemačkoj da svećenik zbog pružanja crkvenog azila morao izaći pred sud i biti optužen. I izbjeglici Rezi Jafariju je određena kazna na koju je uložio prigovor. Prema sudskoj odluci, on sada mora obaviti 80 sati društveno korisnog rada.
Predsjedavajuća sutkinja Okružnog suda u pružanju crkvenog azila je vidjela tek neznatnu krivicu i obustavila je postupak protiv 64-godišnjeg pastora.
Međutim, ovaj svećenik, kojeg ljudi opisuju kao mirnog i povučenog, mora na račun neke društveno korisne ustanove uplatiti iznos od 3.000 eura, u čemu su se sve stranke složile. Pravno je interesantno da kod obustavljanja postupka nije moguća revizija.
U Evangeličkoj crkvi u Bavarskoj su ovu odluku dočekali sa "zadovoljstvom i olakšanjem".
Ovaj sudski spor pokrenuo je mnoge angažirane crkvene zajednice. Tako su se krajem jula u Kemptenu, prvom većem gradu pored Imenštata odigrale scene koje su se ranije rijetko mogle vidjeti u Njemačkoj. Kroz grad je u maršu šutnje prošlo stotinjak predstavnika klera i zastupnika crkava različitih konfesija u liturgijskim odorama. "Crkveni azil nije kriminalan!", pisalo je na transparentima, kao i "Svako ima pravo da dobije azil zbog progona".
U „slučaju Gampert" je spor oko crkvenog azila, koji je s godinama postajao sve oštriji, poprimio jednu novu dimenziju. Crkvene zajednice su od 80-ih godina prošlog stoljeća u pojedinačnim slučajevima pružale zaštitu osobama kojima je prijetio prisilni povratak u zemlju porijekla. Tim postupcima su se one usprotivile važećim pravnim normama, pozivajući se na nužnu humanitarnu pomoć. No, političari su uvijek iznova kritizirali ovu praksu. U velikom broju slučajeva su snage sigurnosti upadale u crkvene prostorije i okončavale zaštitu izbjeglica.
Crkvene zajednice u Bavarskoj su u oko 80 slučajeva u novije vrijeme odobrile crkveni azil, pri čemu su protestantske institucije to uradile 35 puta. Nerijetko su u zaštitu uzimani upravo ljudi iz Afganistana, koji strahuju od deportacije u domovinu ili prebacivanja u neku drugu zemlju s mnogo strožijom praksom prisilnog povratka od Njemačke. Širom Njemačke zabilježeno je nekoliko stotina takvih slučajeva.
