Kompanija Facebook je i do sada koristila podatke o navikama korisnika, šta vole, šta ne vole, šta „lajkuju", tako da posljednja pravila u kojima se, navodno, daje više slobode da korisnici izaberu koje marketinške ponude da im se prikazuju, zapravo su samo jedna „šminka za javnost", kaže vršilac dužnosti dekana Fakulteta za informacione tehnologije (FIT) Univerziteta „Džemal Bijedić" u Mostaru Jasmin Azemović.
Način života
- Naime, Facebook je u posljednje dvije godine mislim već tri puta ažurirao svoja pravila o privatnosti, a ova posljednja pravila, koja stupaju na snagu 1. januara 2015. godine, znače da će marketinška ponuda onih kompanija koje plaćaju Facebooku biti nešto više fokusirana na svakog korisnika ponaosob, shodno onim podacima o tome šta ih zanima, koje filmove, muziku, koje proizvode i način života preferiraju, što, doduše, korisnici često dobrovoljno daju na svojim profilima. Međutim, to je već druga priča - kaže Azemović.
Privatnost na internetu praktično ne postoji, dodaje on. Znali smo, ističe Azemović, da su stvari loše, ali da su ovoliko loše nismo prije nego što je Edvard Snouden (Edward Snowden) otkrio svijetu da velike kompanije poput Facebooka, Microsofta, Googlea, IBM-a i drugih imaju ugovore s obavještajnim agencijama, premda to i dalje kriju.
Ko više plati
- Iste ili slične ugovore, po principu ko više plati, ove kompanije imaju s drugim kompanijama koje na tanjiru imaju profile potencijalnih kupaca. Prije više od 30 godina, kompanije su plaćale velike svote da bi došle do profila kupaca. Danas to praktično mogu uvidom u nečiji Facebook profil. Postavlja se pitanje ko nam može garantirati da naši podaci neće biti zloupotrijebljeni i uopće ko sve može doći do tih podataka -objašnjava Azemović.
