Bilo zbog različitosti kultura ili drugačijih percepcija o štetnosti pojedinih namirnica koje variraju od zemlje do zemlje, postoje jela u kojima ne možemo uvijek uživati. Evo nekoliko izabranih primjera:
Zapečena tjestenina sa sirom. Stvar, zapravo, nije u samoj tjestenini ili siru nego u umjetnim bojama u polugotovim proizvodima. Problem nastaje kod varijante žute boje broj šest, i to u “Kraftovim” pakiranjima. Zabranjene su, naime, u Norveškoj i Austriji, gdje smatraju da je spomenuti sastojak vrlo štetan za djecu.
“Foie Gras”. Inače jedan od najpoznatijih francuskih specijaliteta, zapravo je posebno pripremljena pačija ili guščija jetra sa masti kako bi bila podatna i topila se u ustima. Primjenjuje se i metoda prekomjernog hranjenja ovih pernatih životinja kako bi im meso bilo još ukusnije, što smatraju izuzetno okrutnim u Izraelu, Argentini i dijelovima Amerike.
Žvakaća guma. Najčistiji grad na svijetu? E, tu nema dileme! Singapur! Zaista smo “siti” čišćenja žvakaćih guma s naših cipela. Iako je ovo jedna od najbizarnijih zabrana na planeti, oni se doista mogu ponositi titulom jednog od najčistijih gradova na svijetu.
Kečap. Kečap i Francuska se baš i ne vole. Naime, u državnim osnovnim školama zabranjeno je posluživati kečap. Smatraju da je on loš za stvaranje percepcije o glasovitoj francuskoj kuhinji. To je pomalo ironično s obzirom na to da je studentima dopušteno velikodušno umakati pržene krompiriće u kečap, mada se smatra da su do studentskih dana već stekli pojam o tradicionalnoj kuhinji i navikama pravilne prehrane.
Bijeli luk nije zabranjen nego je tabu tema među hindusima i budistima. Postoji priča kako je hinduistički bog Višnu pri pokolju demona prolio malo krvi i po glavicama bijelog luka, što ga samim tim određuje kao neprijateljsku namirnicu.
