Fočanska "vučica": Nemam pravo na grešku

MLADE NADE Jelena Simović spašava živote i ruši barijere među ljudima

Alen BAJRAMOVIĆ

Ne voli epitete pored svog imena. Za sebe tvrdi da je tek obična djevojka, ali Jelena Simović je više od toga. Devetnaestogodišnja Fočanka već godinama spašava živote, ali i ruši barijere i pokušava mijenjati svijet oko sebe.

Odrasla je u porodici s četvero djece, energičnost je, vjerovatno, naslijedila od djeda koji je bio u mornarici, dobrotu od oca, kuhara, i majke, medicinskog radnika.

- Uvijek sam bila poletna, kao što vidite, „na iglama" sam sva. Nikad mi nije bilo žao da svoju čokoladicu dam nekome drugom samo ako njemu treba. Tako su nas majka i tata odgojili, da uvijek kažemo: "Dobar dan", da uvijek nekome pomognemo. U cijelom naselju svima idem u prodavnicu ili im ponesem stvari usput - kaže Jelena.

Spasili turiste

U planinu se zaljubila prije pet godina i ništa je danas ne usrećuje kao pogled s vrha Maglića, Zelengore ili neke druge fočanske ljepotice. Jedino tamo napuni dušu, a prizore koje doživi riječima ne može opisati.

 - Imam malo godina, ali dosta sam obišla i imam pravo reći: "Ništa bez fočanskih planina, ništa bez bosanskih planina." Jer mi imamo nešto što malo ko ima. Foču na ušću dvije rijeke, sa 17 većih rijeka, okružena planinama, rafting, kanjoning, kajak, ronjenje, sunce, kišu, snijeg... Sve imaš u jednom - s puno emocija govori o gradu u kojem je odrasla.

jelena-spasilac

Jelena u jednoj od akcija spašavanja

Ljubav prema prirodi, ali i želja da pomogne ljudima u novembru 2012. odveli su je u Spasilački klub "Wolf". Danas je jedina "vučica" u redovima fočanskih "vukova". Kroz brojne akcije spašavanja stjecala je samopouzdanje, ali i gradila povjerenje prema kolegama u klubu, jer spasilac nema pravo na grešku. Osim što je gorski spasilac, Jelena je obučena i za spašavanje u pećinama, instruktorica je skijanja, turistički vodič, kajakašica, posjeduje međunarodnu diplomu za ronioca, a najdraže među brojnim priznanjima je ono iz 2013. godine, kada je postala prvakinja BiH u slobodnom penjanju.

- Neobazrivost turista koji se popnu na blizu 3.000 metara visok Olimp pa pomisle da je Maglić sa svojih 2.386 metara nadmorske visine mačiji kašalj donosi probleme - kaže Jelena.

U posljednjoj akciji članovi "Wolfa", u koordinaciji s Operativnim centrom Ministarstva sigurnosti BiH, spasili su petero čeških turista s vrha Maglića. Jelena je učestvovala u akciji, od početka bila na telefonskoj vezi s Česima, koji su na 2.386 metara već trpjeli posljedice niske temperature.

- Preko telefona sam osjetila da drhte, kazali su mi da je na vrhu oluja. Savjetovala sam im da se sakriju iza nekog grebena, a onda su mi rekli da je s njima i dvoje djece od 8 i 10 godina. Istrčali smo na Maglić za oko dva sata. Pronašli smo ih pokrivene s dvije kabanice. Mlađe dijete je imalo jaku hipotermiju, izgled zjenica već se promijenio. Sve sam skinula s djeteta, jedino hlače nisu bile mokre, obukla mu moju jaknu, ugrijala ga. Dali smo im čokoladice, energetske pločice, napitke. Djevojčica je imala povrijeđen skočni zglob, tako da je spuštanje bilo vrlo naporno. Više sam je nosila nego što je koračala, a nije htjela nikome drugom, valjda zato što sam žensko - kaže Jelena.
 
Za vrijeme katastrofalnih poplava u BiH članovi „Wolfa" bili su u pripravnosti zbog rasta vodostaja Drine i Ćehotine, a onda su dobili informacije da je u drugim dijelovima države stanje mnogo teže. Samoinicijativno su krenuli ka Doboju, a Jelena je zbog novog zadatka izašla s nastave. Tada je bila učenica završnog razreda srednje škole, a nastavnici su već bili navikli da je - u slučaju opasnosti - nema u razredu.

Od Ministarstva sigurnosti BiH, koje ih je u putu kontaktiralo, tražili su da idu tamo gdje je najkritičnije. Bio je to Doboj, ali zbog prekida puta, zaustavljeni su u Zenici. Zbog visokog snijega ni preko Vlašića nisu mogli, a željeli su. Nakon noći provedene u Vatrogasnom domu, po njih je stigao helikopter Oružanih snaga BiH. Izraze lica djece koja su iz okoline Maglaja, nakon dvije noći provedene u šumi, evakuirana tom letjelicom Jelena nikada neće zaboraviti. Dio ekipe ostao je u Zenici da bi pomogao vojnicima u prihvatu izbjeglica, a ostatak leti ka Doboju.

jelena-spasilac2

Jelena s kolegama iz "Wolfa"

- Kad smo poletjeli, šok. Sve je bilo pod vodom, svi ljudi na krovovima. Trudnica u Maglaju maše bijelim čaršafom. U Doboju smo odmah krenuli u akciju u najkritičnije dijelove grada. Mene su poštedjeli pa sam bila logističar i organizirala što je bilo potrebno. Moji drugovi su otišli baš u maticu, tamo gdje je najgore. Posljednji put su se javili motorolom: "Jeco, ima puno povrijeđenih, ima svega." I njihova motorola prestaje da radi. Počinjem plakati. Nema ih. Sat, dva, nema ih. Da nisu uspjeli, skočila bih za njima, ne bih se ni ja vratila u Foču. U jednom trenutku vidim naš ugovoreni signal baterijom, blicaju mi deset puta. Super, sretna sam - govori nam Jelena.

Ovo je Bosna

Suočeni sa zajedničkom nevoljom, građani BiH su shvatili da granice među entitetima, gradovima i ljudima i nisu toliko čvrste i važne, a ljudi u nevolji nisu pitali za ime spasioca.
 
- Kao što kaže pjesma: "Spojiće nas rijeka, istu priču pričaće, da smo jednom bili zajedno jači od nje." E, ja stvarno u to i vjerujem. Dok su bile poplave, svi smo se družili. Zar smo trebali čovjeka na balkonu pitati: "Hej, kako se ti zoveš?" “Srbin.” “Hajde, spasit ću te ja.” “Ti, musliman?” “Ja ne spašavam muslimane.” Doboj je izmiješan grad maksimalno, ja tamo ne mislim kako se ja zovem, a kamoli neko drugi - pojašnjava fočanska "vučica".

Istina, mladih koji razmišljaju poput nje još je malo jer djecu „truju" stariji, ali stvari se mijenjaju.

 - Meni na mom državljanstvu piše Bosna i Hercegovina. Je li ja živim u Bosni, je li ovo Bosna gdje sad sjedimo!? Samo što to nama politika kuha. Mi mladi ne, politika kuha, a mi svi zajedno možemo. Ja sam u Srbiji sad tamo pričala da mi ovu Bosnu maksimalno mijenjamo. Prije se nije moglo zamisliti da u Foči na fakultetu musliman studira medicinu. Nije se moglo zamisliti da ja odem u Sarajevo i da studiram, a ja sam sada jedina Srpkinja na prvoj godini Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, smjer sigurnosne mirovne studije - dodaje.

Svi jedemo isti hljeb, po čemu smo različiti

Jelena vjeruje da su i katastrofe koje su pogodile našu zemlju Božija opomena ljudima koji čine previše zla, “nebitno da li ga zovemo Isus Krist, Allah ili Buda". Vjeruje da će ih biti još.
 
- Rođena sam u junu 1995. godine. Niti se sjećam rata niti znam zašto je izbio, a kad pitam starije, ni oni ne znaju zašto. Nikakvih predrasuda nemam, više se družim s Hrvatima i muslimanima nego sa Srbima, jer više ih hoda po planini. Najbolji prijatelj mog oca je musliman. Bila sam nedavno na seminaru u Srbiji. Na jednom mjestu Hrvati, Turci, Srbi, muslimani, katolici... Sve zemlje su bile. Super, jedemo istom viljuškom, kašikom, jedemo isti hljeb. Po čemu smo to različiti - poručuje Jelena.

Konkurs Granične policije BiH

Uvijek nasmijana, energična, Jelena se školuje uz pomoć roditelja jer, bez obzira na to što je bezbroj puta riskirala vlastiti život da pomogne drugima, pomoć od drugih nije dobila. A dobro bi joj došla. Zato je odlučila stisnuti zube i ponovo se osloniti na samu sebe.

S brojnim diplomama, certifikatima i priznanjima prijavila se na konkurs Granične policije BiH. Vjeruje da još ima nade da mladi u ovoj zemlji posao mogu dobiti zahvaljujući vlastitim sposobnostima, a ne zato što su mamina i tatina djeca.

NA VRH

Podijeli članak na