U nedjelju 21.09. jedan Beograđanin pronašao je na Petlovom brdu beskućnika Aleksandra Krnetu u katastrofalnom stanju, kojem fali polovina lica, piše Alo.

Humani Beograđanin je u svom saopštenju za medije naveo da je Krneta danima ležao nepokretan, u velikim bolovima, hraneći se samo hljebom udrobljenim u vodu i sećerom. On je odmah odlučio da pomogne u bolničkom zbrinjavanju bolesnog beskućnika.

U popodnevnim časovima stigli su na ORL Hitnu službu, odakle kreću problemi.

Kako tvrdi Krnetin spasilac, jedna doktorka je Aleksandra pregledala i konstatovala da je u pitanju karcinom i pritom mu stavila samo rivanol rastvor na ranu, uprkos njegovom teškom stanju.

Zatim je ista doktorka pozvala jednu koleginicu radi konsultacije koja je kategorički rekla da Aleksandar nije hitan slučaj zato što ne krvari i ne guši se i da kao takav ne spada pod njihovu nadležnost, već nadležnost Maksilofacijalnog odjeljenja.

Tada su dobili uput za maksilofacijalno gdje mogu da odu tek sutradan ujutru.

- Iako vidljivo neuhranjenom i opšte tjelesne slabosti Aleksandru na ORL Hitnoj službi ne daju ni infuzuju, ne vade mu krv, ne slušaju mu srce i pluća, niti ga šalju na urgentno snimanje. Iako sam insistirao, pošto je Aleksandar sve vrijeme bio u velikim bolovima, ljekari odbijaju da mu daju bilo kakav analgetik, objasnivši da nisu nadležni za to i da nemaju kod sebe takvu vrstu lijekova – opisuje dobri Samarićanin.

Kada je humani Beograđanin pitao šeficu dežurne ekipe šta dalje da rade, pošto oni odbijaju da ga zadrže na kliničkom liječenju, ona mu je rekla da uopšte nije upućena u takve stvari, pa im tako niko ni na koji način nije pomogao, a u izvještaju su izostavili da napišu da je Krneta nepokretan, opšte slabog stanja i u jakim bolovima.

Tog dana dobijaju uput za ORL i maksilofacijalno na osnovu kog je hitna pomoć obavezana na transport pacijenta, kao i kontakt transportne službe hitne pomoći na koji treba da se jave sutradan u vezi sa prevozom.

Sutradan, u ponedjeljak, tek nakon tri, četiri poziva i oko sat vremena vozilo je konačno stiglo i prevezlo ih na Maksilofacijalno.

Kada su stigli, jedan doktor je obavio pregled i Krneti stavio rivanol rastvor na ranu i zatim su mu uradili biopsiju. Ponovo mu ne daju ništa protiv bolova, ni infuziju, niti ga šalju na urgentno snimanje, iako pacijent već drugi dan trpi nesnosne bolove.

Ne samo da Aleksandar Krneta nije dobio hitno ljekarsko zbrinjavanje, već je čak i izvrijeđan kada je glavna sestra počela uvredljivo da ga ispituje zašto je sebi dozvolio tako da se upropasti i zašto nije došao ranije na pregled.

Beograđanin tvrdi da je Aleksandar bio prije oko osam mjeseci na pregledu i da je tada imao samo na rane na nosu, ali je imao čitav nos i usta. Tada su ga na Urgentnom poslali da traži uputnicu za liječenje u svom Domu zdravlja iako im je on naglasio da kao beskućnik nema zdravstvenu knjižicu. Takođe, tada ga nisu uputili u njegova zdravstvena prava, a ni na mjesto na kojem može da se liječi, niti su kontaktirali socijalnu službu ili prihvatilište, ostavivši ga bespomoćnog sa bolešću koja je napredovala.

- On je tako razočaran zbog tretmana koji je dobio prije osam mjeseci prestao da ide kod ljekara i bolest se progresivno pogoršala do trenutka kada mu je prvo otpao nos, a zatim i ostatak lica, gde su usta. Sestra je takođe bila neprijatna i prema meni i u više navrata je tvrdila da on sigurno laže, da nema šanse da je bolest toliko uzanpredovala za samo dvije godine i da, po njenoj procjeni, karcinomu je potrebno barem pet, šest godina da toliko uznapreduje.

Šokantan momenat je bio kada me je ta glavna sestra upitala zašto se ja nerviram, ljutim i pravim frku, kada on meni nije ni rođak niti poznanik – opisuje spasilac.

Tada je Beograđanin pokušao da objasni da Aleksandar zaslužuje medicinsku pomoć kao i svaka druga osoba, bez obzira na činjenicu da je beskućnik.

Istog dana stigli su u prihvatilište za beskućnike u Kumodraškoj ulici, gdje su ga socijalne radnice prepoznale kao starog korisnika prihvatilišt rekavši da je prije dvije godine bio potpuno zdrav, sa kompletnim licem i bez vidljivih tragova karcinoma.

On je istog dana upao i u žučnu raspravu sa dvojicom ljekara Maksiofacijalnog odjeljenja koji su pokazali potpuno nezainteresovanost za zbrinjavanje Krnete.

Nakon toga ih šalju od vrata do vrata i od ljekara do ljekara.

- Poslije drugog odlaska na šalter šalju nas na sprat, gde Aleksandra oko 13 sati pregleda internista i prvi put poslije dva dana razvlačenja po Kliničkom centru dobija konkretniji pregled. Slušaju mu srce i pluća, mjere mu pritisak, vade krv za analizu i konačno mu daju injekciju trodona – ističe humani Beograđanin.

Oko 14 sati, dolazi socijalni radnik Urgentnog centra i na njegovu inicijativu uspijevaju da prebace Krnetu u privhatilište za beskućnike gdje je zbrinut tek poslije osam sati cimanja, trpeći jake bolove.