Klaus Brinjes (Claus Brignes, 60) proveo je djetinjstvo u domu za hendikepiranu djecu u Rotenburgu (njemačka pokrajina Donja Saksonija) i jedno je od desetine hiljada djece u poslijeratnom periodu čije su mlade godine obilježile patnja i nepravda. Bili su fizički zlostavljani, ošamućivani lijekovima za smirenje i korišteni za medicinske eksperimente.
- Nismo znali za slobodu i samostalne odluke. Nemirne su kontrolirali lijekovima ili odvodili i zaključavali u ćeliji - kaže Brinjes.
Crkvena ustanova u Rotenburgu istražuje svoju mračnu prošlost. Knjiga pod naslovom "Iza zelene kapije. Rotenburške ustanove Unutrašnje misije 1945-1975" otkriva da su nemirna djeca i adolescenti dobivali psihofarmake i sredstva za umirenje u dozama čak pet puta većim od preporučenih. Na maloljetnoj djeci testirani su neregistrirani lijekovi, u cilju sprječavanja mokrenja u krevet ili suzbijanja seksualnog nagona muških štićenika.
Farmaceut Silvija Vagner (Silvia Vagner) iz Krefelda bila je posebno šokirana kada je u dokumentaciji pročitala da su u Rotenburgu rađene operacije na mozgu adolscenata upadljivog ponašanja i da su tom prilikom dijelovi mozga nepopravljivo uništeni. Njena istraživanja pokazuju da neka djeca vjerovatno i nisu bila fizički ili mentalno zaostala:
- Obično su kao bebe stizali u dom. Uz odgovarajuću brigu neka od njih mogla su da vode normalan i ispunjen život - kaže Vagner.