Nekada Mario Sršen, a danas Hamza iz Labina, odlučio je 2004. godine da promijeni nacionalnost i vjeru te da postane Bošnjak i musliman. Prema njegovim riječima, obrezan je 2005. godine u Sarajevu zbog vjerskih razloga, a nakon toga je i službeno promijenio ime u Hamza.
Svašta pišu
- Niko nije utjecao na mene niti vršio ikakav pritisak da to učinim. Došlo mi je to samo od sebe, jer mi više odgovaraju mentalitet i običaji Bosne nego Istre – kazao je Hamza.
On je rođen 23. oktobra 1977. godine u Puli od oca Josipa iz Labina i majke Ruže, koja je još kao dvogodišnjakinja, s ocem rudarom, stigla iz Kotor-Varoši u Labin.
Upravo je ta činjenica utjecala na Marija da promijeni vjeru i nacionalnost.
- Promijenio sam nacionalnost, jer je moja majka porijeklom iz Bosne i to je sada moja domovina. Kad bi došlo do rata u BiH, ja bih se odmah tamo prijavio kao dobrovoljac. Nema veze što sam rođen u Puli i što mi je otac rođen u Vinežu, dakle Hrvat je - pojašnjava Hamza.
Kaže i kako o njemu svašta pričaju i svašta mu pišu po Facebooku te ističe kako ga neki povezuju i s terorizmom, što su gluposti i budalaštine, jer nikad nije prekršajno ni krivično kažnjavan niti se protiv njega vodio kakav postupak. Dodao je kako s Labinjanima, običnim građanima, nikad nije imao problema zbog odjeće, vjere i nacionalnosti.
Smrt majke
Otkako je otišao iz roditeljske kuće, živi kod stričeva, koji mu pomažu koliko mogu. Kad je imao 20 godina, majka mu je doživjela nervni slom, a 1999. je, sa maloljetnom kćerkom, Hamzinom sestrom Dajanom, napustila supruga i preselila se kod majke. Nakon dvije godine, Josip i Ruža su se razveli da bi 2005. Ruži otkrili karcinom sa metastazama pa je nakon samo 35 dana umrla.
Mario, koji je bio u lošim odnosima s ocem, preselio se kod stričeva, s kojima i sada živi i koji mu pomažu koliko mogu.
Prepušten sam sebi, ulici i stričevima
Ispričao je kako je njegov otac prepustio nasljedstvo mlađem bratu, a ne njemu te da je bio prepušten sam sebi, ulici i stričevima, koji se nisu ženili, jer nisu željeli obaveze.
- Kod amidža živim već 10 godina, u kući bez grijanja, u vlazi i s grinjama. Zimi je devet stepeni u kući. To nisu uvjeti za astmatičara. Moje amidže mi ne brane da upalim grijalicu, ali nemam para za to. Ne tjeraju me iz kuće, ali je moja želja da se ipak osamostalim i dovedem pokrivenu ženu iz Bosne ili Sandžaka – kaže Hamza.
Plijeni pažnju odjećom
Hamza u Labinu plijeni pažnju odjećom. Uglavnom nosi arapsku nošnju galabiju, maramu šamiju, ponekad tursku, hlače šalvare, košulju, kapu. Ima već 25 godina, naglašava, da je odbacio domaće ljude i počeo se družiti s Bosancima, izlaziti gdje i oni i slušati njihovu narodnu muziku.
