Na mjestu gdje se nekad nalazio vojni bunker u srcu Češke sagrađeno je najveće i najluksuznije privatno sklonište na svijetu. Superbunker “Oppidum” zauzima površinu od više od 7.000 kvadratnih metara, a osmišljen je kako bi stanare sačuvao od smaka svijeta ili nuklearnog rata. 

Tajni hodnici

Opremljen je heliodromom, luksuznim podzemnim prostorijama, tajnim hodnicima koji povezuju zgrade na površini sa prostorijama ispod njih, koje stanarima omogućavaju da se brzo sklone na sigurno ukoliko se osjete ugroženim.

Mjesto je strateški izabrano u centralnoj Evropi, u nepoznatom seoskom dijelu blizu Praga, a do bunkera se iz Londona ili Moskve avionom može doći za manje od dva sata. Bunker djeluje potpuno neupadljivo, ali se, zato, ispod zemlje radi o impresivnom zdanju, praktični luksuznoj palači u kamenu.

Luksuzne prostorije, uključujući i dječije spavaće sobe, zaštićene su blindiranim vratima, kao i kupatilo s džakuzijem, kino, igraonica, bazen, teretana, spa centar i bar. “Oppidum”, također, ima i podzemni vrt s osvjetljenjem koje simulira prirodnu svjetlost, ali i privatne trezore u kojima se mogu čuvati dragocjenosti.

Vlasnici superbunkera bit će povezani sa mrežama za komunikaciju, a cijeli bunker je samoodrživ, a opremljen je tehnologijom otisaka prstiju, sistemom za prepoznavanje zjenice oka i najsavremenijim videonadzorom.

Velike zalihe

Andor Sandor, bivši šef češke obavještajne službe i stručnjak za sigurnost, rekao je da je bunker jedinstven po tome što objedinjuje najsavremenije sigurnosne sisteme s luksuzom i udobnošću te je dodao kako je to najveći takav objekt na svijetu za koji se zna.

Bunker omogućava stanarima da prežive prirodne katastrofe ili katastrofe izazvane ljudskim faktorom, kao i prekid snabdijevanja strujom čak 10 godina. To uključuje velike zalihe nekvarljive hrane i vode, kao i opremu za prečišćavanje vode, lijekove, operacione sale i mreže za komunikaciju s vanjskim svijetom.

Gradnja počela 1984. godine 

Gradnja superbunkera počela je 1984. godine, na vrhuncu Hladnog rata, kao zajednički projekt vlada tadašnje Čehoslovačke i Sovjetskog saveza. Tim koji stoji iza njega, kaže da su u razvoj objekta uloženi ogromni resursi, jer se gradio u vrijeme izuzetno zategnutih odnosa u svijetu te da se danas tako nešto ne bi moglo ponoviti.