U bestseleru "Totalni zanos" otkriveni su izvještaji ličnog doktora Adolfa Hitlera i detalji upotrebe droge u nacističkom režimu.
Autor Norman Oler (Ohler) iznio je tezu da su mnogi u nacističkom režimu koristili redovno drogu, od vojnika "Vermarhta" do samog Hitlera. Upotreba metamfetamina, poznatijeg kao "kristalni met", preovlađivala je: droga u obliku pilule ("pervitin") distribuirana je trupama "Vermarhta", prije uspješne invazije na Francusku 1940. godine.
Razvijen od strane farmaceutske kompanije "Temler", sa sjedištem u Berlinu, "pervitin" je predstavljen 1938. godine i okarakteriziran je kao magična pilula protiv starenja i depresije. Doslovno je bio dostupan preko tezge. Vojni doktor Oto Ranke eksperimentirao je na deveteset studenata i zaključio, na osnovu rezultata, da će droga pomoći Njemačkoj da dobije rat. Korištenjem "pervitina", vojnici "Vermarhta" mogli su danima ostati budni i marširati miljama bez odmora.
Takozvana "stimulativna odredba" poslala je u aprilu 1940. godine više od 35 miliona tableta "pervintina" i "izofana" (neznatno modifikovana verzija, koju je razvila farmaceutska kompanija "Knol") na liniju fronta, gdje su korištene pri nacističkoj invaziji na Francusku. Treba napomenuti da Nijemci nisu bili usamljeni u upotrebi psihoaktivnih supstanci tokom Drugog svjetskog rata. Saveznički vojnici bili su poznati po upotrebi amfetamina u borbi protiv umora.
Kada se radi o nacističkim liderima, Olerovo istraživanje sugerira da su svi imali vlastiti pristup konzumaciji droge.
- Nisu svi uzimali sve droge. Ni u istim količinama. Neki su koristili metamfetamine, kao Ernst Udet, šef nabake zrakoplovstva i snabdijevanja. Drugi su bili na jakim anesteticima, kao Gering, čiji je nadimak zapravo bio "Moring" od morfijum – priča Oler.
On je prvobitno planirao da napiše roman o tračevima o nacističkoj upotrebi droge. Ali su mu se planovi promijenili, kada je naišao na detaljni izvještaj doktora Teodora Morela (Theodor Morell), Hitlerovog ličnog psihijatra. Završio je proučavajući Morelove izvještaje u Federalnoj arhivi u Koblencu, Institutu za komparativnu historiju u Minhenu i Nacionalnom arhivu u Vašingtonu i usredsredio se na činjenice, umesto na fikciju.
Morelova i Hitlerova povezanost koja je trajala devet godina, počela je poslije prepisivanja lijeka na bakterijskoj bazi zbog problema sa varenjem. Tokom vremena njihovog intenzinog druženja, pokazuju Morelove bilješke, doktor je skoro svakodnevno davao Hitleru narkotike, uključujući amfetamine, barbiturate i opijate.
Zahvaljujući vezi sa Hitlerom, Morel je bio u mogućnosti steći klijente u nacističkoj Njemačkoj. On je čak prisvojio ogromnu češku kompaniju (koja je prethodno pripadala Jevrejinu) kako bi masovno proizvodio vitamine i hormone, koristeći različite dijelove životinja, uključujući testise bika.
Iako Hitler nije koristio "pervitin", mali je broj droga koje nije probao. Prema Oleru, Morelove lične bilješke sugeriraju da je dao Hitleru preko osamsto injekcija tokom godina. Davao mu je droge pred važne sastanke, na primjer pred susrete sa italijanskim vođom Benitom Musolinijem (Mussolini). Oler vjeruje da je, pred samoubistvo u bunkeru 1945. godine, Hitler krizirao, jer nije imao gdje da pronađe drogu u razrušenom gradu.
Oler napominje da njegova knjiga ne pokušava odbraniti nacističke zločine upotrebom droge. Neki možda jesu posljedica narkotika, ali "Moja borba" je napisana mnogo prije korištenja psihoaktivnih supstanci.
