ŽIVOTNA PRIČA

Djevojčicu u sirotištu zbog očiju zvali čudovištem: Svjetlost u život će joj vratiti njih dvoje

Njena usvojiteljica Erin kaže da joj je to razdoblje bilo najgore u životu, kao da živi noćnu moru koja ne prestaje jer ne zna hoće li djevojčici moći pomoći

Screenshot

Avaz.ba

16.3.2019

Kad su Amerikanci Kris i Erin Ostin (Chris i Eryn Austin) 2016. doputovali u Kinu da tamo usvoje dijete, na prvi su se pogled zaljubili u djevojčicu prodornih plavo-sivih očiju Primrouz (Primrose).

No, njenu neobičnu pojavu nisu svi jednako prihvatali, a druga djeca u sirotištu u kojem je živjela od nje su vrišteći bježala i nazivali je čudovištem.

Naime, oči djevojčice, koja je nedavno navršila pet godina, čudno izgledaju zbog dječijeg glaukoma koji nije na vrijeme liječen. Iako usvojiteljima nije smetala neobična boja očiju djevojčice, glaukom je uznapredovao pa su je prije osam mjeseci oči počele tako boljeti da bi se jadnica sva preznojila, odbijala je hranu, a 16 sati dnevno je neutješno plakala.

Njena usvojiteljica Erin kaže da joj je to razdoblje bilo najgore u životu, kao da živi noćnu moru koja ne prestaje jer ne zna hoće li djevojčici moći pomoći. 

Ona i suprug su prvi put Primrouz vidjeli 2014. na fotografiji, a dvije godine kasnije su je doveli kući u Baford, Džordžiju, kao zakonitu kćerku.

Zbog loše njege u sirotištu, morali su je učiti i stvari koje je trebala odavno usvojiti, poput držanja glavice, sjedenja, hranjenja, pa čak i kako pokazati ljubav i privrženost. U sirotištu su im rekli da bi Primrouz zbog glaukoma mogla oslijepiti i oglušiti. 

Dječiji se glaukom inače može prepoznati po uvećanim očima, zamućenoj rožnici i preosjetljivosti na svjetlo. 

Kad su novi roditelji tek doveli curicu u SAD, ljekari su ustvrdili da je uzrok njenog stanja rijetki urođeni tip glaukoma 6p25, zbog kojeg je Primrouz mogla vidjeti samo obrise. Osim toga, ustanovilo se i da ima poteškoće s učenjem te smanjeni mišićni tonus.

- Znali smo da ima glaukom i da će možda oglušiti, ali nismo znali da je genetski uzrokovan - ispričala je majka Erin, a baš kad su joj uspjeli oporaviti sluh i kad se činilo da ide na bolje, Primrouz je zabrinula roditelje i ljekare.

Pokušavali eliminirati izvor boli.

- Odjednom joj je bilo tako loše da je bila na granici između života i smrti - priča majka i kaže kako su ljekari, dio po dio, pokušavali eliminirati izvor boli i tako otkriti šta nije uredu.

Majka joj nasilu davala male količine tekućine da ne dehidrira.

- Bili smo ludi od brige, s nje se cijedio znoj, a nervni sistem joj je 'ludio', bila je u agoniji od bolova - kaže, i dodaje da u tom razdoblju Primrouz nije htjela ni jesti ni piti, pa joj je majka nasilu davala male količine tekućine da ne dehidrira.

To je stanje, koje roditelji zovu kriznih 76 dana, završilo uklanjanjem očiju, nakon što su magnetskom rezonancom ljekari ustvrdili da je došlo do velikog oštećenja. Nakon toga je uslijedilo odvajanje mrežnice u jednom oku, a drugo se smanjilo na pola prijašnje veličine, zbog čega su hirurzi iz oba morali ukloniti optičke živce.

- Bila je to teška odluka, ali smo bili 99 posto sigurni da je ispravna - prisjetila se majka, koja dodaje da nije mogla vjerovati koliko je Primrouz napredovala nakon operacije. Naime, za dva dana je sama hodala, što nije mjesecima prije. 

- Smijala se i napredovala iz dana u dan u svakom pogledu - ispričala je majka za Daily Mail i napomenula kako im se tada otvorio novi svijet, te da njihovu kćerku sada sigurno napokon čekaju pozitivne promjene. Dodaje i kako je još najteže drugima pokazati koliko ona vrijedi, jer je 'cijelo društvo naviknuto na savršenstvo, pa teško prihvatamo išta manje'.

Već će ovaj mjesec Primrouz proći i testiranja i mjerenja da se napravi odgovarajući kalup prema kojem će se napraviti i novi očni implantati za nju, a kasnije ove godine bi trebala dobiti i leće u boji.  

Moju kćerku je ubio rijetki rak, a ljekari su rekli da ima astmu.

- Prvo će se izraditi kalupi, a nakon toga će dobiti implantate sa zjenicom i obojenom šarenicom - otkriva majka koji su im skori planovi i kaže da će je, i ako nikad ne progovori, učiti znakovni jezik ili smisliti nešto drugo, bitno je da su uspjeli ukloniti uzrok bola.

Objašnjava i da su suprug i ona godinama prije znali da će posvojiti dijete iz sirotišta te da je to za njih bilo jako lijepo i bogato iskustvo. Nadaju se i da će se jednog dana javiti i biološki roditelji djevojčice, samo da im kažu da je ona na sigurnom, sretna i voljena.


Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.