POZITIVNE PRIČE Pavao Anić, mladić koji svojim interpretacijama sevdalinke izaziva divljenje

Kada ovaj slijepi mladić iz Hrvatske uzme harmoniku i zapjeva sevdalinku, aplauz se prolomi od Ilidže do Ljubljane

Sevdah je moja prva ljubav i on živi u meni

A. Bajramović

Svakim svojim nastupom Pavao Anić, 22-godišnji mladić iz Mošćenice kod Petrinje u susjednoj Hrvatskoj, izaziva jake emocije, a sa suzama i aplauzima njegove interpretacije publika od Ilidže do Bihaća, od Tuzle do Ljubljane nagrađivala je ovacijama. 

Zahvaljujući njemu „Moj dilbere“ i „Čudna jada od Mostara grada“ odjekivali su u prepunoj dvorani „Vatroslav Lisinski“ u Zagrebu, a na Ilidži je prije dvije godine, sa pjesmom „Mostar grade“, osvojio nagradu za najbolju muziku. U domu Anića slušaju se i drugi muzički pravci, Pavao ih je savladavao i tokom školovanja u Sisku i Zagrebu, ali ljubav prema sevdalinci, koju u sebi nosi od djetinjstva, ništa ne može zasjeniti.

- Sevdalinka je nešto najljepše što sam čuo, a privukla me je baš zbog zvuka harmonike i teksta, jer svaka pjesma ima svoju priču. Bila ona sjetna, tužna ili vesela, ljubavna ili humoristična, o drvetu ili vodi, o ljubavnicima ili članovima obitelji ... svaka ima priču i smisao ljepote života i šalje neku poruku – kaže Anić za „Avaz“.

Pavao je slijep od rođenja, pa tako sa svakim novim nastupom, čak i komponiranjem novih melodija, dokazuje da je njegova ljubav prema tradicionalnoj bosanskoj pjesmi iskrena i jaka. 

– Kada nešto voliš onda ti nije teško savladati to. Sevdah je moja prva ljubav, on živi u meni, tako da mi moj hendikep ne predstavlja problem. Naprotiv znalci mi kažu da sam i u prednosti, jer mnogi bi zažmirili dok pjevaju a ja to ne moram. Samo pustim da priča izlazi iz mene – kaže Anić.

Teško mu je odabrati, ali „Jablani se povijaju“, „Kraj tanana šadrvana“, „Vječni sevdah“, neke su od njemu najdražih pjesama. „Moj dilbere“ prolomilo se u finalu „Supertalenta“, a Pavao smatra da je nastupom u ovom popularnom muzičkom takmičenju mnogima otvorio oči i približio sevdah kao umjetnost. 

– Sevdah i jeste umjetnost i to se vidi i po posjećenosti mojih koncerata, a i sam sam ranije odlazio na „Sevdah u Lisinskom“ gdje je svake godine dvorana ispunjena do posljednjeg mjesta. To je dokaz da i mi Hrvati volimo, poznajemo i cijenimo sevdalinku. Uostalom neki od autora tekstova najpoznatijih sevdalinki bili su Hrvati – ističe Pavao Anić.

Pored zdravih očiju ljudi ne vide

Pavao kaže da mu je čast što je prije šest godina sarađivao i sa Vehidom Gunićem, tokom snimanja popularnih „Meraklija“. Iza sebe ima pet samostalnih koncerata u Sisku, Petrinji i Zagrebu. Svjestan je da je zlo vrijeme podijelilo ljude i da pokušava podijeliti i ono što je nemoguće – muziku.

– Zlo je nevidljivo, ušuljalo se u ljude, podijelilo ih i vlada, kad pokraj zdravih očiju ljudi ne vide. A mogli bi vidjeti kad bi htjeli. Ja vidim i ne želim to – poručuje Pavao.

NA VRH

Podijeli članak na