DIJAGNOZA

Tanka je linija što spaja i razdvaja: Psiholozi otkrivaju šta to ljudi misle da je normalno, a nije

Iako je definiranje "normalnog" u ponašanju sivo područje, terapeuti otkrivaju koje stvari ipak mogu biti znakovi dubljih problema

Šta ljudi misle o normalnosti. Ilustracija

Avaz.ba

21.10.2019

Definicija abnormalnog ponašanja i doživljavanja stvari za prosječnog je čovjeka relativno lagan zadatak - prvenstveno jer svoj doživljaj normalnog on vuče iz svoje porodice, okruženja, vlastitih stavova i ponašanja.

Većina ljudi tako za sebe misli da su "normalni", dok je "nenormalno ponašanje" nešto što je suprotno od njihovog.

S druge strane, uzimajući u obzir da su ljudi različiti, a pri tome treba naglasiti da nerijetko tanka linija razdvaja normalno od abnormalnog ponašanja, a ponekad ona nije niti jasna. To se posebno odnosi u dijagnosticiranju psihičkih problema.

Ovo su neke od stvari koje su psiholozi istaknuli kao potencijalne probleme i nešto što će mnogi doživjeti kao normalno, a to zapravo nije. 

Nasilnička ponašanja voljenih

- Ljudi normaliziraju i racionaliziraju nasilnička ponašanja voljenih osoba vrlo često. Biti u stanju prepoznati svoje lične granice, a zatim ih nametnuti drugima radi vlastite dobrobiti, nažalost, nije urođena osobina - rekao je jedan psiholog na Redditu.

Plašiti se roditelja

Siva zona najčešće počiva u porodičnim odnosima i prepoznavanju nenormalnih obrazaca u njima: 

- Trebale su mi godine da shvatim kako nije normalno bojati se vlastitih roditelja, kao što nije normalno ni zdravo da me oni emocionalno zlostavljaju, nameću osjećaj krivice zato što sam takav kakav jesam, a ne kakav oni žele da budem - prenosi Independent.

Sabotaža samog sebe

- Ponašanje koje je u osnovi sabotaža samog sebe može uništiti nečiji život. Ako vam se u životu dogodilo nešto što je na vas negativno utjecalo i zbog toga ispoljavate neracionalna ponašanja, potražite pomoć terapeuta - jedan je od savjeta.

Često se susreću i s pacijentima koji ne shvataju što je zapravo "nanošenje štete samom sebi", a to je još jedan od znakova problema.

U psihijatrijske ustanove često dolaze osobe koje su razmjerno svjesne da ne funkcioniraju najbolje i da im je potrebna pomoć. Kod takvih slučajeva, kriterij lične patnje služi kao motivator za promjenu i rad na sebi, što pozitivno utječe na prognozu i ishod liječenja.

Pijem da se opustim

Također, spomenuli su još nešto što bi se moglo poistovjetiti s nezdravim mehanizmima suočavanja.

- Naprimjer, često pijete da se "opustite" ili puno pušite kad ste nervozni. Čak i nešto poput promiskuiteta može biti crvena zastava - ističu.

Česte tučnjave u tinejdžerskom uzrastu

Već kod djece i tinejdžera mogu se uočiti odstupanja od normalnog ponašanja - kao što su često izazivanje sukoba, tučnjava ili pak navika bježanja pri pojavi problema ili kao način izbjegavanja suočavanja s odgovornošću za vlastite postupke.

Nekritičnost prema sebi

Također, kriterij koji je blizak onom subjektivnom jest i kriterij uvida. Osoba u tom slučaju smatra da je njeno funkcioniranje patološko te je u određenoj mjeri kritična prema samoj sebi. Ponekad kod težih oblika mentalnih poremećaja (manija, šizofrenija), ili nekih poremećaja ličnosti, osoba nije kritična prema sebi, te smatra da nema problem, iako je okolini njen problem sasvim očit i jasan.

Poremećaj funkcioniranja

Kada je riječ o dijagnosticiranju psihijatrijskih poremećaja, kriterij poremećaja funkcioniranja, sam za sebe nije dovoljan. Razlog tome jest što funkcioniranje osobe može biti poremećeno iz sasvim "normalnih" razloga (npr. lošije funkcioniranje na poslu zbog bračnih problema). Potrebno je da pojedinac ima značajan broj simptoma koji se povezuju s određenim poremećajem i koji uzrokuju značajno narušavanje funkcioniranja osobe u nekom području.

Područja funkcioniranja osobe mogu biti raznolika a uključuju socijalni kontekst, školu, radno okruženje, porodicu, seksualni život i slično, piše Istraži me.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.