Ime i prezime: Milan Trivić.

Datum i mjesto rođenja: 3. septembra 1952. godine.

Možete li provesti sedam dana bez mobitela: Naravno.

Koju osobu najviše cijenite: Ivanku.

Najljepši grad: Svakome je najljepši njegov grad, meni Sarajevo, a lijepi su i Trebinje, Stolac, Banja Luka, Mostar, Bihać...

Da imate mogućnost, šta biste uradili da poboljšate stanje u svijetu: Zamolio bih nacionaliste svih zemalja, i naše i strane, da puste narod na miru.

Jelo koje biste mogli jesti svakog dana: Razne salate.

Omiljeni pisac: Pisac najbolje pripovijetke književnosti „Most na Žepi“, Ivo Andrić.

Jeste li ikada plesali na kiši: Ne.

Kome najviše vjerujete: Vladimiru.

Gdje se najbolje odmorite: U hladovini.

Najbolji dan u životu: 13. avgust 2011. godine.

Posljednja laž na koju ste nasjeli: Teško nasjedam na laži.

Koliko ste aktivni na društvenim mrežama: Malo.

Najljepši poklon koji ste dobili: Lukin crtež.

Omiljena životinja: Pas.

Kada bi Vam neko dao slona na čuvanje, gdje biste ga sakrili: U Travnik.

Omiljeni muzičar ili bend: „Dubioza kolektiv“.

Posljednja knjiga koju ste pročitali: Juval Harari „Sapiens“, kratka historija ljudskog roda, preporučujem.

Šta smatrate svojom najgorom osobinom: Nemam loših osobina.

Sportski događaj koji Vam je ostao u posebnom sjećanju: Majstorica Jugoslavija - Španija za SP, Frankfurt, 13. februar 1974., Škija dao gol u trinaestoj minuti, bio sam tamo...

Tim za koji navijate: Arsenal.

Omiljena narodna izreka: „Moderni sevdah“.

Koje pitanje mrzite najviše: Kada novinar pita sagovornika: „Želite li još nešto da kažete, a što vas ja nisam pitao/pitala?“

Šta je Vaš najveći strah: Čini mi se da sam u periodu 1992.-1995. opersian od straha.

Omiljeni lik iz filmova: Valter.