NAUKA

I životinje imaju ljubavne razgovore

Najnovija studija italijanskih naučnika

(A. Sm.)

1.8.2014


Tajni jezik afričkih pingvina je konačno dešifrovan: najnovija studija italijanskih naučnika, objavljena u srijedu u časopisu PLOS One, identifikovala je zvukove različitog značenja pomoću kojih ove životinje međusobno komuniciraju.

Istraživanje koje je predvodio dr. Livio Fararo pokazalo je da pingvini još od malena razvijaju poseban jezik.

Stručnjaci su uspjeli da otkriju značenje šest zvukova od kojih četiri koriste isključivo odrasli pingvini: kada traže društvo drugih pingvina, kada upozoravaju na agresiju, prilikom udvaranja i kada pjevaju u duetu, dok mali imaju samo jednu opsesiju – hrana.

- Postoje dvije vrste signala za hranu. Bebe pingvini cvrkuću, pijuću kada žele da im odrasli donesu da jedu. Kao da kažu tata, mama, gladan sam! - objasnio je dr. Fararo, prenosi londonski Gardian.

- Što se ipak ”tinejdžera” tiče, oni više zapomažu kada zahtijevaju hranu iako su već veliki i mogu da izađu iz gnijezda i sami je potraže. Poznato zar ne? – kaže italijanski naučnik.

Naučnici su prvi put proučili i jezik majmuna u njihovom prirodnom staništu. Studija Kathrine Hobeiter i Richard Birn sa škotskog St Andrews Univerziteta, koja je objavljena u američkom časopisu “Current Biology”, omogućila je sastavljanje “rječnika” od 66 tipskih gestova, sa 19 specifičnih značenja. Dvoje istraživača je analiziralo 4.500 razmjena poruka između šimpanza koje su snimane u Ugandi između 2007. i 2009. godine.

Tako, na primjer, kada majka ćimpanza djetetu pokaže taban to znači “popni se na moja leđa”. Dodirom tuđe ruke majmun kaže “počeši me”, a kada ga naglo zgrabi poručuje mu “prestani”, “popni se na mene” ili “bježi”.

Kada čimpanza žvaće lišće šalje poziv na seks. A predmet njegovog interesovanja tada kao da kaže “Šta da radim? Gleda u mene i žvaće list?”.

Ovi majmuni su, također, sposobni da ljudima kažu “hvala” i “zdravo”, kao što pokazuje kratki film u kojem se ćimpanza Vunda oprašta od čuvenog primatologa Jane Gudal, a koji je snimljen krajem prošle godine u Demokratskoj Republici Kongo.

Con Slobodchikoff, počasni profesor Univerziteta Sjeverne Arizone koji proučava ponašanje životinja, ubijeđen je da raspolažemo tehnologijom za proizvodnju uređaja koji bi nam omogućili da razgovaramo sa psima i mačkama.

Njegova istraživanja prerijskih pasa, predstavljeni u članku objavljenom u junu 2013. godine u časopisu “The Atlantic”, dokaz su da u tome što kaže ima puno istine.

Naime, ove slatke male životinje ne samo što mogu da dignu uzbunu, već da daju prilično precizan opis nadolazeće opasnosti.

Prerijski psi ispuštaju različite krike u zavisnosti od toga da li im se približava drugi pas, čovjek, orao ili kojot. Putem određenih varijacija preciziraju stas, oblik pa čak i boju prijetećeg subjekta.

U filmu koji je ovaj američki stručnjak snimio, vidi se pas, koji poput policajca koji daje opis osumnjičenog, upozorava svoje prijatelje na dolazak “čovjeka srednjeg rasta obučenog u zeleno”.

Što se tiče domaćih pasa, oni ne mašu repom samo kada su sretni. Jedno italijansko istraživanje, o kojem je BBC izvještavao u oktobru 2013. godine, pokazalo je da kada naši kućni ljubimci mašu repom ulijevo, to znači da su napeti. Tada kao da druge upozoravaju da su na ivici nervnog sloma. Međutim, kada mašu udesno, to je dobar znak. Tada poručuju: “Ne znam šta mi je od jutros, ali sam baš dobro raspoložen”.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.