LIFESTYLE

Vjerovatno donosim duplu sreću

Dajana Đurić, diplomirani ekolog i dimnjačarka

Denis ZEBA

21.9.2014

Dimnjačarski posao u porodici Đurić iz Brčkog duga je tradicija, a zanimljivo je da se ovim zanimanjem bavi i dvadesetčetverogodišnja Dajana, koja je ljubav prema ovom poslu naslijedila od oca Jadranka. Mada je većina ljudi u BiH mislila da je ona jedina dimnjačarka u našoj zemlji, nije tako.

Nema odmora

- I moja majka Hanifa povremeno se bavi ovim poslom tako da nisam jedina žena koja čisti dimnjake u BiH. Možda postoji još dimnjačarki u Bosni, ali sigurno je da su one prava rijetkost. Otac Jadranko uveo me je u tajne ovog zanata u ranoj mladosti, a brat već nekoliko godina ima svoju firmu - kaže nam Dajana.

Dimnjačarstvom se počela baviti od šeste godine. Tada je već znala koji je alat potreban da bi očistila kućni dimnjak ili centralnu peć.

- Od djetinjstva sam se uvijek igrala s čađi i raznim četkama i učila koja za šta služi. Sa četrnaest godina prvi put sam očistila dimnjak na jednoj kući. Tada sam bila na praksi kod oca - kaže Đurić.

Uporedo je završila Srednju ekološku školu u Brčkom i školu za dimnjačara u Beogradu, a zatim je upisala Univerzitet za poslovne studije u Banjoj Luci.

dajana-dimnjacarka5-1

Dajana u radnoj uniformi

- I nakon toga sam nastavila raditi kao dimnjačar, ali između semestara, kada je bila pauza. Ovaj posao izuzetno je naporan. Ipak, obavljam ga ne manje uspješno u odnosu na mušku populaciju. Život dimnjačara nije nimalo lagan. Ustajem u pola šest, pijem prvu kafu i već od pola sedam čistim prve dimnjake. U zimskom periodu čišćenje završavamo prije mraka, poslije čistimo peći i druge stvari... Radni dan završavamo oko 22 sata. Tu su i hitne intervencije noću ili vikendom. Za nas, jednostavno, nema odmora. U danu se znam dva do tri puta popeti na krov ukoliko to mušterija traži. Bez problema čistim dimnjake koji su visoki do 30 metara. Do sada sam očistila hiljade, najmanje pet hiljada - kaže Dajana.

Nogomet i sudija

Na pitanje da li je stara izreka da dimnjačari donose sreću istinita, ona odgovara potvrdno.

- Kada očistimo dimnjak, mi u dom donosimo toplinu i radost za ljude. Mislim da je to sasvim dovoljno. Ako se nešto lijepo još dogodi, to je odlično. Ne znam šta se desi kada ljudi sretnu mene ili neku drugu djevojku dimnjačarku. Možda je to dupla sreća - u šali kaže Đurić.

Na njeno zanimanje veoma čudno reagiraju i pripadnici jačeg spola.

- Zimi izgledam kao dječak, jer imam veliku vunenu kapu, a ljeti nosim manju kapicu i najčešći komentari su šta to radim, da to nije posao za žene. Naravno, njihovi komentari me ne dotiču. Igram i nogomet, koji bi trebao biti rezerviran za muškarce. Sudim i nogometne utakmice. Većina ljudi to nikako ne može da shvati, ali ovi poslovi nisu predviđeni samo za muškarce - uvjerena je Dajana.

Pored činjenice da se bavi ovim neobičnim poslom, ona je i jedina visokoobrazovana Romkinja u Brčkom, što sa ponosom ističe.

Nisam na prodaju

- Naravno da se ne stidim svog porijekla. Ne razumijem ljude koji kriju ono što jesu. Ponosna sam što mogu da kažem da sam Romkinja. Znam ko sam, šta radim i nemam čega da se stidim. Ako Bog da, postat ću i magistar. Diplomirala sam na dimnjacima, a na magistarskim studijama planiram da bude neka smjernica zaštita zraka. Ako ikada dobijem posao u svojoj struci, ostat ću da i dalje napredujem u dimnjačarstvu, jer ima veze s ekologijom - kaže ova Brčanka.  

U romskoj tradiciji uobičajeno je da se djevojke udaju mlade, a njihovu udaju ugovaraju roditelji. Sličnu sudbinu trebala je imati i Dajana.

- Prije malo više od godinu kod oca je dolazio jedan bogati Rom iz Holandije. On je želio da se udam za njegovog sina. Za moju ruku davao je 100.000 KM, ali je otac to odbio. Rekao je da nisam na prodaju i da ću sama odabrati za koga ću se udati. Na tome sam mu neizmjerno zahvalna - kaže Dajana.

Želim igrati u reprezentaciji BiH

Dajana je članica ŽNK Lokomotiva iz Brčkog, koji se takmiči u Prvoj ligi Republike Srpske.

- Nadam se uspješnoj sezoni. Namjeravam još dugo da igram. Suđenje ću morati malo zapostaviti. Jednostavno, imam previše obaveza. Želim da jednog dana postanem reprezentativka BiH ili da igram za SFK 2000. Težak je put do toga, ali nadam se da ću imati dovoljno znanja da zaslužim taj poziv - kaže Đurić, kojoj je omiljeni bh. reprezentativac Vedad Ibišević.

Velika podrška momka

Dajana kaže da je sretno zaljubljena, ali je ime voljene osobe sačuvala za sebe.

- On mi je velika podrška. Sretna sam što sam našla muškarca koji razumije posao kojim se bavim. Nekada me u gradu sretne i ne okreće glavu od mene kada me vidi čađavu. Priđe mi i kaže: "Kako si tako garava, majko mila, hodi da te ljubim." Iako sam prljava, nije ga sramota da me u gradu zagrli i poljubi - kaže jedna od rijetkih dimnjačarki u BiH.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.