Burek je sastavni dio gastronomske kulture Balkana. Potječe iz Turske, ustvari, vjeruje se da su to jelo pravili još Turci u svojoj pradomovini, u srednjoj Aziji. Etimološki, povezan je s turskim korijenom bur-, koji znači "savijati". Upravo zato u Turskoj i danas vlada najveća raznolikost u pogledu nadjeva i oblika: od malih smotuljaka nazvanih sigara böregi (cigara - burek), polumjesečastog çig börek (sirovi burek) prženog u ulju, pa sve do uobičajenog su böregi (vodeni burek), koji je najsličniji onome koji se pravi na Balkanu - u obliku velikog kruga koji se reže na četvrtine.
Turci su svojim osvajanjima proširili burek širom Bliskog istoka i Balkana pa su burek tako počeli praviti i arapski beduini, a preuzeli su ga i Jevreji Sefardi, koji su se u većem broju naselili u Otomanskom carstvu nakon što su ih hrišćani protjerali iz Španije.
Na zapad je burek dospio do zemalja Magreba, gdje je poznat kao brik, a i do sjeverne Italije, gdje su ga opet prenijeli Sefardi. Tamo se naziva burriche i isključivo je punjen slatkim nadjevom, poput marmelade od mandarina. Na istoku je burek, zahvaljujući Tatarima, pokorio veliki dio bivšeg SSSR-a, dospjevši tako posredno i u neke sjevernoevropske kuhinje - litvansku i poljsku.
