Promrzle na hladnoj košavi u dolini rijeke Bosne u povratničkom naselju Kotorsko kod Doboja, dvojicu skeledžija 61-godišnjeg Izudina Glavića i šest godina mlađeg Fikreta Lišinovića, jučer je posjetio reporter „Dnevnog avaza“.
Kažu, sjalo-padalo, ljeti-zimi skela na rijeci Bosni radi. S jedne na drugu obalu prevozi ljude, automobile, traktore, ogrevno drvo. Sve ima svoju cijenu.
- Za čovjeka cijena u oba pravca je pola marke, u jeku turističke sezone cijena se penje na duplo, prijevoz traktora košta 5 maraka, automobila 2 marke. Ljudi idu na svoja imanja na drugu obalu rijeke Bosne - kažu Glavić i Lišinović. Bez skele se ovdje život ne može zamsiliti.
U pauzama, kada nema mušterija, skeledžije se sklonu u mali kućerak, koji ni struju nema, ali ima malu peć koja grije kao luda. Ovdje uvijek, izuzev mrkle noći ima dokonih ljudi, koji dođu i po cijeli dan priče pričaju od „Kujlina Bana“.
Skeledžije Izudin i Fikret u majskim poplavama mislili su da će ostati bez svoje skele i radnih mjesta. Na svu sreću uspjeli su svoje prijevozno sredstvo spasiti.
- Kada je udarila božija sila, a rijeka Bosna podivljala, mi smo skelu svezali čeličnim sajlama za veliko drveće. Kada je voda bila najača, skelu tešku sedam tona, rijeka Bosna je kao igračku bacila na obalu visoku pet metara i tu se ona nasukala, kao kit. Kada se rijeka povukla, angažovali smo šest snažnih traktora, koji su skelu vratili u vodu - kažu promrzle skeledžije u Kotorskom.
